PROJEKT MOONSHINE

Domovinski rat od 1991. do 1995: prvi ratni roboti na Balkanu

UVOD

Moj djed Stjepan, po kojem sam kršten kao Stjepan, me je učio odmalena igrati se sa svim vrstama alata, izradom i servisom svačega što bih vidio što je i djed radio. Postao sam majstor za baš sve. Kao mali, sa 6 godina, napravio sam od njegovog materijala moj telefonski „sustav“ za razgovor sa mamom i djedom, koristeći žice i mikrofone razapeti linijama po šljivama na dvorištu i bašći. Puno kasnije, kada sam otišao na fakultet, postao sam inženjer za elektroniku i telekomunikacije.

U osnovnoj školi sam jako puno čitao. Sve što se može donijeti iz gradske biblioteke. Gutao sam sve do čega sam došao, od beletristike, preko poezije, i svakako tehnike. U osnovnoj školi s 12 godina postao sam član radio-kluba i kasnije proizvodio drugima elektroničke uređaje. Imao sam već u srednjoj školi i profesionalne vlastite radio uređaje i komunicirao svaki dan sa radio-amaterima širom svijeta.

Studirao u Banjaluci elektroniku i telekomunikacije. Tamo je bio poznati fakultetski radio-klub i tu smo se na brojnim svjetskim natjecanjima radio-amatera ogledali, i pobjeđivali često. Ljudi su tamo u Banjaluci bili vrlo prijazni, tamo sam naučio puno toga o pristojnosti, ljubaznosti i prijateljstvu. Pokretao sam više manifestacija, i bio više menadžera, od sporta do glazbe. Kada sam završio fakultet, 1976, morao sam u vojsku. Kao inženjer elektronike bio dam u Kninu i Zadru, popravljao sam uređaje velikih ruskih radara. Završio sam kao rezervni poručnik, zapovjednik ruskog radara dalekog dometa.

Kada sam stigao u Institut Đuro Đaković meni je bio pravi raj. Toliko "igračaka", toliko kompliciranih zadataka i rješavanja problema, da sam stvarno uživao. Stigle su mi tada i najnovije igračke - računala. USA server PDP 40 od 1979. godine. To je bio identični USA server i u računalu Nuklearke Krško. PDP server u Slavonskom Brozu su i namijenjeni sama za simulacije i istraživanje nuklearne tehnologije. Stigla mi još puto novoga iz Svijeta - prva PC računala od 1982. Sa Darkom Aantulov-Fantulin smo nas dva skupa predavali kolegama inženjerima u Institutu ĐĐ i učili ih kako koristiti računala i PC tehnologiju. Osim rada na NK Krško, radili smo i na velikim i na malim računalima u elektroničkom istraživanju i mjerenjima neelektričnih veličina i pojava. Bili smo najopremljeniji Institut u Jugoslaviji. Jako puno smo putovali širom Jugoslavije vještačili, istraživali, mjerili i ispitivali.

Postao sam i ja Željko Klindžić znanstvenik i istraživač. Registriran kod SIZ-a Hrvatske. Bavio sam se i laserskom i rendgen tehnologijom, a bio sam i glavni serviser Njemačke firme za industrijske rendgen sustave na Jugoslaviji. Dva puta sam studirao u Londonu i u Americi kada se pojavila Darpa i kasnije ime - Internet.

Bio sam i jedan od prvih 20 inžinjera ĐĐ koji su uopće i vidjeli ruske tenkove, i kasnije dalje smo radili na sastavljanju i prozvodnji u Tvornice Đuru Đaković, Slavonski Brod, u vojnoj proizvodnji ruskih tenkova. Postao sam najviši od tri inžinjera cijele YU kontrolor osiguranja kvalitete proizvodnje tenkova. Postao specijalista tenkologijw, razvio sam najbolji uređaj za točno gađanja borbenih tenkova. Kada su mi zatražili u Tvornici ĐĐ da moram biti agent KOS-a, pobjegao isključio sam se iz Tvornice Đuro Đaković. Otišao sam raditi kod švedske firme Cherry Foretagen, kao Area Manager za područje sjeverne Hrvatske.

Pozvala me 1989. iz Los Angelesa obitelj koju je moj otac Mijo Klindžić, rodom iz Vrbove, koo Gradiške, spasio vojnog visokog oficira iz okoline Slavonkog Broda, kada je on bježao iz Jugoslavije 1960 godine. Pozvali su me ti prijatelji iz Los Angelesa i Kalifornije u vrijeme kada sam i morao pobjeći od KOS i UDBA.

Politikom se nisam nikada bavio i nikada kasnije neću. Ne volim se hvaliti, uvijek sam za javnost potpisivao da sam samo "dipl.inž. elektronike i telekomunikcija". A ja sam u stvari od 1970. do Domovinskog rata studirao četiri 4 godišnja razna fakulteta izvan Hrvatske, često 4-5 puta obnovljene novosti, kako svi pravi doktori kada idu na novosti i novog istog učenja.

Ljeta 1991. počeo je rat u Sloveniji. Svojim bijelim autom Karlom odlazim do Brežicam, da izvučem iz Slovenije obitelj jednog od pilota Hrvata. Imam crnu diplomatsku tablicu na autu, pa mi je proći svuda u Europi lako. Prođeš granicu i mahneš bez obustavljna. Na granici Slovenije dime se na cesti hrpe uništenih srpski tenkova. Okolo slovenski vojnici, a zbog crne tablice samo mašu "idi dalje". To je bio moj prvi susret s pravim ratom.

Napomena: Objavljeno je ovo ovdje tek poslije 2023. samo dio podataka Projekta MOONSHINE. Ovo što pišem je bila specijalna hrvatska vojna operacija. S podrškom i zaštitom Ministra obrane Republike Hrvatske Gojko Šušak. Takve tajne ostaju dugo tajne, ili budu zavijek sakrivene

Roboti i Dječje karte

Samouki Ratnici su promašili metu...

Nismo prodali nikome naše robote

Pokušali ti "vojni biznismeni", iz Zagreba zaraditi na nama. Nisu uspjeli...
Naredili nam pokazati naš ratni robot otići na testove, tamo - ka Zagrebu. Namjerno smo Ivković i ja onemogućili rad punom snagom na testu pred "biznismenom" rad Ratnog Robota MOONSHINE. Pa zašto? Da ti kobojazi "vojni biznismeni" kažu "a to je nizašta", i da nam ne otmu robote. Jer rat još traje. Trebaju nam roboti u Slavonskom Brodu, ako zatreba i opet se razgori rat.

YouTube: Brothers In Arms

Željko Klindžić
Naselje Kralja Tomislava 3/1
35000 Slavonski Brod
HRVATSKA

Objavljeno prvi put: 2023.