PROJEKT MOONSHINE

Domovinski rat od 1991. do 1995: prvi ratni roboti na Balkanu

UVOD  |  IDEMO U RAT  |  UKRATKO  |  REZULTATI  |  MANUAL

        UVOD

          Moj djed Stjepan, po kojem sam kršten kao Stjepan, me je učio odmalena igrati se sa svim vrstama alata, izradom i servisom svačega što bih vidio što je i djed radio. On je bio praktični majstor za baš sve. Kao mali, sa 6 godina, napravio sam od njegovog materijala moj telefonski „sustav“ za razgovor sa mamom i djedom, koristeći žice i mikrofone razapeti linijama po šljivama na dvorištu i bašći. Puno kasnije, kada sam otišao na fakultet, postao sam inženjer za elektroniku i telekomunikacije.

U osnovnoj školi sam jako puno čitao. Što? Sve što se može donijeti iz gradske biblioteke. Jednostavno sam gutao sve do čega sam došao, od beletristike preko poezije i svakako tehnike. U srednjoj školi postao sam član radio-kluba i proizvodio sam radio i elektroničke uređaje prema tehničkim časopisima. Imao sam već u srednjoj školi vlastite radio uređaje i komunicirao svaki dan sa radio-amaterima širom svijeta.

Studirao sam u Banjaluci, elektroniku i telekomunikacije, a tamo je bio poznati fakultetski radio-klub i tu smo se na brojnim svjetskim natjecanjima radio-amatera ogledali i pobjeđivali često. Ljudi su tamo u Banjaluci bili vrlo prijazni i tamo sam naučio puno toga o pristojnosti, ljubaznosti i prijateljstvu. Radio sam i na više manifestacija i bio nekoliko puta menadžer od sporta do glazbe. Kada sam završio fakultet, 1976, morao sam u vojsku kao inženjer elektronike u Kninu i Zadru. U Zadru sam popravljao uređaje radara i elektronike, a završio sam kao rezervni poručnik, zapovjednik ruskog radara dalekog dometa.

U Institutu Đuro Đaković je bio za mene pravi raj. Toliko „igračaka“ i toliko kompliciranih zadataka i rješavanja problema, da sam stvarno uživao. Stigle su tada i najnovije igračke - računala. Veliki PDP 40, od 1979, kopija glavnog računala u NK Krško, namijenjen za simulacije i istraživanje nuklearne tehnologije, kao i mala, PC računala od 1982. Sa Darkom Antulov-Fantulinom smo skupa predavali i učili kolege inženjere u Institutu kako koristiti računala i PC tehnologiju. Osim rada na NK Krško, radili smo na velikim i malim računalima s elektroničkom istraživanju i mjerenjima neelektričnih veličina i pojava. Bili smo najopremljeniji Institut na Balkanu, jako puno toga smo širom Jugoslavije vještačili, istraživali, mjerili i ispitivali. Postao sam znanstvenik, istraživač registriran kod SIZ-a Hrvatske. Bavio sam se i laserskom i rendgen tehnologijom, bio sam glavni serviser Njemačke firme za industrijske rendgen sustave na Balkanu. Bio sam i jedan od 20 inžinjera ĐĐ koji su prvi vidjeli i radili na vojnoj proizvodnji, tenkovima. Postao sam jedan od tri najvišeg inžinjera osiguranja kvalitete proizvodnje tenkova i specijalista za razvoj gađanja borbenih tenkova.

Kada su mi zatražili da budem agent KOS-a isključio sam se iz ĐĐ i otišao raditi od švedske firme Cherry Foretagen. 4 godine sam radio kao Area Manager za područje sjeverne Hrvatske, na Casino i Slot Machine poslovima. Na kraju sam dospio do USA, moga cilja da jednog dana odem u Ameriku. Stigao sam do Las Vegasa a moji prijatelji u Los Angelesom su me nagovarali da ostanem u USA. Vratio sam se ipak iz USA u proljeće 1991. Sve je mirisalo na rat. Ljeta 1991, počeo je rat u Sloveniji. Svojim Karlom odlazim do Brežica da izvučem u Hrvatsku obitelji jednog pilota Hrvata. Jer imam crnu diplomatsku tablicu proći će lako... Na granici sa Slovenijom dime se na cesti uništeni tenkovi, okolo su Slovenci, samo mašu „idi dalje“... To je bio moj prvi susret s pravim ratom…

YouTube: Brothers In Arms