Domovinski rat od 1991. do 1995: prvi ratni roboti na Balkanu

UVOD   UKRATKO (PDF) |  REZULTATI |  MANUAL

Moj djed Stjepan, po kojem sam kršten kao Stjepan, me je učio odmalena igrati se sa svim vrstama alata, izradom i servisom svačega što bih vidio što je i djed radio. On je bio praktični majstor za baš sve. Kao mali, sa 6 godina, napravio sam od njegovog materijala moj telefonski „sustav“ za razgovor sa mamom i djedom, koristeći žice i mikrofone razapeti linijama po šljivama na dvorištu i bašći. Puno kasnije, kada sam otišao na fakultet, postao sam inženjer za elektroniku i telekomunikacije.

U osnovnoj školi sam jako puno čitao. Što? Sve što se može donijeti iz gradske biblioteke. Jednostavno sam gutao sve do čega sam došao, od beletristike preko poezije i svakako tehnike. U srednjoj školi postao sam član radio-kluba i proizvodio sam radio i elektroničke uređaje prema tehničkim časopisima. Imao sam već u srednjoj školi vlastite radio uređaje i komunicirao svaki dan sa radio-amaterima širom svijeta.

Studirao sam u Banjaluci, elektroniku i telekomunikacije, a tamo je bio poznati fakultetski radio-klub i tu smo se na brojnim svjetskim natjecanjima radio-amatera ogledali i pobjeđivali često. Ljudi su tamo u Banjaluci bili vrlo prijazni i tamo sam naučio puno toga o pristojnosti, ljubaznosti i prijateljstvu. Radio sam i na više manifestacija i bio nekoliko puta menadžer od sporta do glazbe. Kada sam završio fakultet, 1976, morao sam u vojsku i kao inženjer elektronike postao sam zapovjednik dalekometnog ruskog radara u Kninu i Zadru. U Zadru sam im popravljao uređaje radara i elektronike.

U Institutu Đuro Đaković je bio za mene pravi raj. Toliko „igračaka“ i toliko kompliciranih zadataka i rješavanja problema, da sam stvarno uživao. Stigle su tada i najnovije igračke - računala. Veliki PDP 40, od 1979, kopija glavnog računala u NK Krško, namijenjen za simulacije i istraživanje nuklearne tehnologije, kao i mala, PC računala od 1982. Sa Darkom smo skupa predavali i učili kolege inženjere u Institutu kako koristiti PC tehnologiju. Osim rada na NK Krško, radili smo na velikim i malim računalima s elektroničkom istraživanju i mjerenjima neelektričnih veličina i pojava. Bili smo najopremljeniji Institut na Balkanu, jako puno toga smo širom Jugoslavije vještačili, istraživali, mjerili i ispitivali. Postao sam znanstvenik, istraživač registriran kod SIZ-a Hrvatske. Bavio sam se i laserskom i rendgen tehnologijom, bio sam glavni serviser Njemačke firme za industrijske rendgen sustave na Balkanu.

Na kraju sam dospio do USA, cilja da jednog dana odem u Ameriku, stigao sam do Las Vegasa a moji prijatelji u Los Angelesom su me nagovarali da ostanem u USA. Vratio sam se ipak iz USA u proljeće 1991. Sve je mirisalo na rat. Ljeta 1991, rat u Sloveniji. Svojim Karlom odlazim do Brežica da izvučem u Hrvatsku obitelji jednog pilota Hrvata. Jer imam crnu diplomatsku tablicu proći će lako… Na granici sa Slovenijom dime se na cesti uništeni tenkovi, okolo su Slovenci, samo mašu „idi dalje“… To je bio moj prvi susret s pravim ratom…

Posjetio sam prijatelje u Osijeku, čujem i vidim u rujnu 1991: Srbi pucaju nasumice iz velikih šuma u centar Osijeka. Ne gađaju oni. Onako, pucaju nasumice, gađaju grad, ne mogu promašiti. Osječani, ako i imaju s čime odgovoriti, ne znaju otkud točno pucaju i ne mogu rastjerati tu gamad… Vozim se nazad u Brod s svojim Karlom, tako sam zvao mog bijelog Opela. U Švedsnoj firmi u Slav.Brodu bili su dva bijela Opela, razlika samo jedan broj, ja Hrvat a drugi vozi koji to nije. Razmišljam: Vijetnam. Amerikanci su u bazama uvijek imali puno oružja i municije. Okolo velike šume i Vietkong puca nasumice. Što god pogode eksplodira zbog toliko oružja… DA, to je bio problem White Igloo, čitao sam to prije 10 godina. Kako li su riješili taj problem?…

Toga rujna 1991, u Gimnaziji se sastajemo nas trojica, Brođani koji smo radili prije u Institutu ĐĐ, profesor Dominik Knežević, fizičar i inovator, inženjer FER-a Darko Antulov-Fantulin i ja. Izlažem im moju ideju, moju inicijativu, što se može učiniti ako rat dođe i ka nama. Uzmimo opremu, istražimo stvar i napravimo obrambeno oružje. Planarne lokatore. Što mislite o tome? Profesor Dominik se smješi, on voli teške zadatke, Darko je oduševljen, to je to. Pristaju, idemo u rat!. Tražim odmah kontakt s ZNG 108, Darko će to odraditi, najmlađi je. A onda ćemo paziti da se ne otkrivamo previše (sjetim se priče o „2000 KOS i UDBA agenata u Brodu“ … oko 1000 ih je odmah pobjeglo iz Broda, ali ostalo ih je još TISUĆA). Netko će za nas izvući B&K uređaje i druge istraživačke opreme Instituta da idemo na prva testiranja mogućnosti. Dominik, vidim već, u glavi računa, matematičar je i fizičar kakvog nismo u životu sreli. Ja odlazim odmah za Zagreb u NSK po knjige o fizici, matematici, akustici, topovima i White Igloo problemu.

Vraćam se sa tovarom knjiga iz Zagreba i idemo raditi. Nismo dobili oružje ali dobili smo vojne iskaznice, uniforme, i još dva suradnika, sad nas je bilo pet, uključio se i Zvonimir Ivković, fizičar (i rezervni poručnik topništva) i najmlađi, apsolvent sa ruskog Lomonosova Tihomir Dorić, fizičar i specijalista za programiranje. Zapovjednik naše postrojbe specijalne namjene je bio Ferdo Kožul (ZNG 108. brigada, kasnije i 157. brigada HV).

YouTube: Brothers In Arms

Tako se u rujnu 1991. rodio projekt i tim „MOONSHINE“ („Mjesečina“).