PROJEKT MOONSHINE

Domovinski rat od 1991. do 1995: prvi ratni roboti na Balkanu

UVOD  |  IDEMO U RAT  |  UKRATKO  |  REZULTATI  |  MANUAL

        UVOD

          Moj djed Stjepan, po kojem sam kršten kao Stjepan, me je učio odmalena igrati se sa svim vrstama alata, izradom i servisom svačega što bih vidio što je i djed radio. On je bio praktični majstor za baš sve. Kao mali, sa 6 godina, napravio sam od njegovog materijala moj telefonski „sustav“ za razgovor sa mamom i djedom, koristeći žice i mikrofone razapeti linijama po šljivama na dvorištu i bašći. Puno kasnije, kada sam otišao na fakultet, postao sam inženjer za elektroniku i telekomunikacije.

U osnovnoj školi sam jako puno čitao. Što? Sve što se može donijeti iz gradske biblioteke. Jednostavno sam gutao sve do čega sam došao, od beletristike preko poezije i svakako tehnike. U osnovnoj školi postao sam član radio-kluba i kasnije proizvodio radio i elektroničke uređaje. Imao sam već u srednjoj školi vlastite radio uređaje i komunicirao svaki dan sa radio-amaterima širom svijeta.

Studirao sam u Banjaluci, elektroniku i telekomunikacije, a tamo je bio poznati fakultetski radio-klub i tu smo se na brojnim svjetskim natjecanjima radio-amatera ogledali i pobjeđivali često. Ljudi su tamo u Banjaluci bili vrlo prijazni i tamo sam naučio puno toga o pristojnosti, ljubaznosti i prijateljstvu. Radio sam i na više manifestacija i bio nekoliko puta menadžer od sporta do glazbe. Kada sam završio fakultet, 1976, morao sam u vojsku kao inženjer elektronike u Kninu i Zadru. U Zadru sam popravljao uređaje velikih radara i elektronike, a završio sam kao rezervni poručnik, zapovjednik ruskog radara dalekog dometa.

U Institutu Đuro Đaković je bio za mene pravi raj. Toliko „igračaka“ i toliko kompliciranih zadataka i rješavanja problema, da sam stvarno uživao. Stigle su tada i najnovije igračke - računala. Veliki PDP 40, od 1979, kopija glavnog računala u NK Krško, namijenjen za simulacije i istraživanje nuklearne tehnologije, kao i mala, PC računala od 1982. Sa D.A.F. smo skupa predavali i učili kolege inženjere u Institutu kako koristiti računala i PC tehnologiju. Osim rada na NK Krško, radili smo na velikim i malim računalima s elektroničkom istraživanju i mjerenjima neelektričnih veličina i pojava. Bili smo najopremljeniji Institut na Balkanu, jako puno toga smo širom Jugoslavije vještačili, istraživali, mjerili i ispitivali. Postao sam znanstvenik, istraživač registriran kod SIZ-a Hrvatske. Bavio sam se i laserskom i rendgen tehnologijom, bio sam glavni serviser Njemačke firme za industrijske rendgen sustave na Balkanu. Dva puta sam bio u Londonu i Americi.

Bio sam i jedan od 20 inžinjera ĐĐ koji su prvi vidjeli i dalje radili na vojnoj proizvodnji ruskih tenkovima. Postao sam jedan od tri najvišeg inžinjera osiguranja kvalitete proizvodnje tenkova i specijalista za razvoj uređaja za gađanja borbenih tenkova. Kada su mi zatražili da moram bizi u agent KOS-a isključio sam se iz Đure Đakovića i otišao raditi kog švedske firme Cherry Foretagen. Radio sam tamo kao Area Manager za područje sjeverne Hrvatske.

Moj finalni cilj je bio USA. Stigao sam prvi puta u London, a poslije i u Los Angeles. Pozvali su me iz USA obitela obitelj, koju je moj otac Mijo iz Vrbove spasio jednog vojnog oficira iz okoline Slavonkog Broda kada je morao pobjeći iz Jugoslavije, 1960 godine. Završili su u Americi. Pozvali su mene, kada sam i ja bježao od KOS-a i UDBE 1988. Jer želim biti Samo ono što jesam - inžinjer. A ne hvaliti s mojih 4 ili 5 falkulteta već za javnost samo reći "dpl.inž. elektronike i telekomunikcija". Javili su mi se prijatelji iz USA: dođite i vi u Ameriku, tamo je sloboda, a moramo vratiti to što dužni. Prijatelji su mi pomogli za poočetak 200.000 dolara, stan i posao u Kaliforniji. Počeo sam studirati US vojnu tehnologiju. Moj otac je bio u II ratu vojni pitomac u Zagrebu, išao sam tragom moga oca Mije Klindžića.

1991. Hrvatska jer mirisala na rat. Vojni student sam bio ali moram u Domovinu, jer moj grad Slavonski Brod je u opasnosti. Studirao sam već i položio na 4 razna fakulteta, pa i u Njemačku vojnu integralnu (kompleksnu) doktrinu, a za pošetak US studija morao sam prvo potpisati "minimalo 30 godina tišine, bez širenja vojnih tajni i informacija, ili u zatvor".

Ljeto 1991. stigao je rat, počeo prvo u Sloveniji. Svojim bijelim autom Karlom odlazim do Brežicam, da izvučem iz Slovenije obitelj jednog od pilota Hrvata. Imam crnu diplomatsku tablicu na autu, pa mi je proći svuda u Europi lako. Prođeš granicu i mahneš bez obustavljna. Na granici Slovenije dime se na cesti hrpe uništenih srpski tenkova. Okolo slovenski vojnici, a zbog crne tablice samo mašu „idi dalje“. To je bio moj prvi susret s pravim ratom…

Napomena: Objavljen je ovdje tek poslije 2023. dio podataka Projekta MOONSHINE. Ovo je bila specijalna tajna vojna operacija s podrškom. Takve tajne ostaju dugo tajne. Ili budu zavijek skrivene

>>> Roboti i Dječje karte

Samouki Ratnici su promašili metu..."

YouTube: Brothers In Arms