Domovinski rat od 1991. do 1995: prvi ratni roboti na Balkanu
UVOD |
IDEMO U RAT |
UKRATKO |
REZULTATI |
MANUAL
UVOD
Moj djed Stjepan, po kojem sam kršten kao Stjepan, me je učio odmalena igrati se
sa svim vrstama alata, izradom i servisom svačega što bih vidio što je i djed radio. On je bio praktični majstor za baš sve. Kao mali, sa 6
godina, napravio sam od njegovog materijala moj telefonski „sustav“ za razgovor sa mamom i djedom, koristeći žice i mikrofone razapeti linijama
po šljivama na dvorištu i bašći. Puno kasnije, kada sam otišao na fakultet, postao sam inženjer za elektroniku i telekomunikacije.
U osnovnoj školi sam jako puno čitao. Što? Sve što se može donijeti iz gradske biblioteke. Jednostavno sam gutao sve do čega sam došao,
od beletristike preko poezije i svakako tehnike. U srednjoj školi postao sam član radio-kluba i proizvodio sam radio i elektroničke
uređaje prema tehničkim časopisima. Imao sam već u srednjoj školi vlastite radio uređaje i komunicirao svaki dan sa radio-amaterima širom svijeta.
Studirao sam u Banjaluci, elektroniku i telekomunikacije, a tamo je bio poznati fakultetski radio-klub i tu smo se na brojnim svjetskim
natjecanjima radio-amatera ogledali i pobjeđivali često. Ljudi su tamo u Banjaluci bili vrlo prijazni i tamo sam naučio puno toga o
pristojnosti, ljubaznosti i prijateljstvu. Radio sam i na više manifestacija i bio nekoliko puta menadžer od sporta do glazbe.
Kada sam završio fakultet, 1976, morao sam u vojsku kao inženjer elektronike u Kninu i Zadru. U Zadru sam popravljao uređaje
radara i elektronike, a završio sam kao rezervni poručnik, zapovjednik ruskog radara dalekog dometa.
U Institutu Đuro Đaković je bio za mene pravi raj. Toliko „igračaka“ i toliko kompliciranih zadataka i rješavanja problema, da sam
stvarno uživao. Stigle su tada i najnovije igračke - računala. Veliki PDP 40, od 1979, kopija glavnog računala u NK Krško,
namijenjen za simulacije i istraživanje nuklearne tehnologije, kao i mala, PC računala od 1982. Sa Darkom Antulov-Fantulinom smo
skupa predavali i učili kolege inženjere u Institutu kako koristiti računala i PC tehnologiju. Osim rada na NK Krško, radili smo na
velikim i malim računalima s elektroničkom istraživanju i mjerenjima neelektričnih veličina i pojava. Bili smo najopremljeniji Institut
na Balkanu, jako puno toga smo širom Jugoslavije vještačili, istraživali, mjerili i ispitivali. Postao sam znanstvenik, istraživač registriran kod SIZ-a
Hrvatske. Bavio sam se i laserskom i rendgen tehnologijom, bio sam glavni serviser Njemačke firme za industrijske rendgen sustave na Balkanu.
Bio sam i jedan od 20 inžinjera ĐĐ koji su prvi vidjeli i radili na vojnoj proizvodnji, tenkovima. Postao sam jedan od tri najvišeg
inžinjera osiguranja kvalitete proizvodnje tenkova i specijalista za razvoj gađanja borbenih tenkova.
Kada su mi zatražili da budem agent KOS-a isključio sam se iz ĐĐ i otišao raditi od švedske firme Cherry Foretagen. 4 godine sam radio
kao Area Manager za područje sjeverne Hrvatske, na Casino i Slot Machine poslovima. Na kraju sam dospio do USA, moga cilja da jednog dana
odem u Ameriku.
Stigao sam do Las Vegasa a moji prijatelji u Los Angelesom su me nagovarali da ostanem u USA. Vratio sam se ipak iz USA u proljeće 1991.
Sve je mirisalo na rat. Ljeta 1991, počeo je rat u Sloveniji. Svojim Karlom odlazim do Brežica da izvučem u Hrvatsku obitelji jednog
pilota Hrvata. Jer imam crnu diplomatsku tablicu proći će lako... Na granici sa Slovenijom dime se na cesti uništeni tenkovi. Okolo
su Slovenci, i zbig crne tablice samo mašu „idi dalje“... To je bio moj prvi susret s pravim ratom…
Napomena: Objavljen je ovdje tek 2023. samo dio podataka Projekta MOONSHINE.
Ovo je bila specijalna tajna vojna operacija s podrškom. Tajne ostaju tajne, a kako smo mi to vidjeli
proz planine i velike guste šume pa mogli gađati i skrivenog neprijatelja? Znanost je svemoguća, no comment...
Samouki Ratnici su promašili metu..."
Željko Klindžić
ZNG 108 rujan 1991. #002142
( Obrada sadržaja 15.1.2026. Nekadašnji član SB Web Tima, prof. M. Ganz, USA )