PROJEKT MOONSHINE

Domovinski rat od 1991. do 1995: prvi ratni roboti na Balkanu

RUJAN 1991. IDEMO U RAT !

Bio je rujan 1991. Posjetio sam poslom prijatelje u Osijeku. Čujem i vidim - Srbi pucaju nasumice iz velikih šuma ravno u centar Osijeka. Ne gađaju oni točno, već onako pucaju iz guste šume sa sjevera minobacačima, nasumice pucaju u centar Osijeka. To rade uz rakiju i klopu, na konjskim kolima (ili volovskim) dok ne potroše sve mine, i onda odu kući. Srbi gađaju centar grada Osijeka otprilike. Ne mogu promašiti, jer to je veliki grad. Osječani ako i da imaju s čime odgovoriti, ne znaju otkud pucaju srbi iz guste šume sjeverno od Drave ka centru.

Vozim se te večeri nakon pucnjave nazad u Brod sa mojim Karlom. Tako sam zvao mog dragog bijelog Opela (Priča iz prvog svjetskog rata: Tri prijatelja... Imao sam bijeli Opel).

Sjećam se u vožni do Broda priča o Vietnamu. Amerikanci u bazama uvijek imali puno oružja i municije. Okolo su velike šume. Vietkong iz šuma pucaju iznenada minobacačima, nasumice, i pobjegnu. Što god doleti iz šume eksplodira okolo po bazi zbog tolikog američkog oružja, topova i municije. Čitao sam to više puta.

Sutradan toga rujna 1991. skupljao sam dokumente i knjige o ratovanju. Popodne odlazim u Novu Gimnaziju, sastajemo se nas trojica. Brođani smo, koji su, specijalisti, zajedno smp radili prije u Institutu Đuro Đaković, još od 1979. Profesor Dominik Knežević, fizičar, matematičar, inovator. Darko Anatulov-Fantulin, inženjer FER-a, studirao automatiku i elektroniku. I ja specijalista za vojne tehnologije (SB, ZG, Njmeačka, USA), 4 fakulteta od studirao, pa i vojnu tehnologije, dakle spreman sam za sve.

Izlažem dvojici u Novoj Gimnaziji što se događa sa Osijekom, biti slično i s nama - priče o Vijetnamu. Što će biti? Rat kreće i u Slavonski Brod. Rekao sam: moramo srrediti da 108. brigada oduzme Institutu ĐĐ svu opremu, koja nam treba, i istražimo malo te stvari. Imam ideju kako napraviti, izraditi i aktivirati naše novo obrambeno oružje. Tu smo već na pola puta, znamo što su akustički planarni lokatori, s tim smo radili. To je igračka, a mi ćemo napraviti novo rato oružje na tome. Jer uskoro će nperijatelji navaliti na Brod, trebmo se pripremiti. Odmah, sad. Riješiti ćemo detekciju izvora neprijateljske vatre koje se običnu skrivaju, iza planina i velikih šuma.

Još u doba Napoleona, i na prvom, i drugom svjetskom ratu, koristilo se akustičkih lokatora za otkrivanje odakle granata putuje na tebe. Mi smo specijalisti istraživači, u Institutu ĐĐ ima specijalne opreme kakve nema nitko drugi na Balkanu. Samo mi imamo. Imamo jedan Bruel & Kjaer mikro-lokator u Institutu za test kao početak. Radili smo s tim, treba nam ga samo matematički i elektronički invertirati i doraditi, i postati će to prvi dalekometni lokator. Onda ćemo dalje raditi i proizvesti, našom rukom stvoriti više lokatara odjednom. Idemo li u rat ili ne?
Što mislite o tome?

Obadva su rekli odmah: Idemo u rat! Imamo alate, znanje i iskustva. Pristajemo!

Tražim odmah kontakte s ZNG 108, Tihomir Dorić će to odraditi, najmlađi iz ekipe i onda ćemo paziti da se ne otkrivamo previše. Jer sjećam se priče o UDBA i KOS. Vjenceslav Leko je preoteo cijeli Institut ĐĐ, on je broj obavještajac #3 KOS, rekao je "Imamo 2000 KOS i UDBA agenata u Brodu. Od čistaćica do KOS na vrhu. Zbog osiguranja tenkova i vojne proizvodnje u ĐĐ“. Ja sam pobjegao 1989. od #3 KOS-a Leke Vjeselava i Instituta. Jer sam ja inženjer s ne KOS ili UDBA, ja ne bavim se politikom. Oduvijek sam politički neutralan bio.

Rujan 1991.

Počeo je rat u Slavonsom Brodu.,Tisuća rusa, srba i ostalih, KOS i UDBA pobjeglo je iz Slavonskog Broda. Ostalo je još jedna TISUĆA agenata u Slavonskom Brodu !

Odlazim za Zagreb i u NSK, po dosta knjiga koje već znamo ali tražim samo najnovije. O fizici, matematici, akustici, topovima, USA Vietnamu i Igloo White. Vraćam se sa tovarom knjiga iz Zagreba, i odmah idemo čitati i planirati raditi. U rujnu 1991. nismo dobili oružje ali dobili smo vojne iskaznice, uniforme i dva nova suradnika. Uključio se Zvonimir Ivković, odličnan fizičar, rezervni poručnik topništva. Stigao nam je i najmlađi hrvat, bivši apsolvent 3 fakulteta sa ruskog Lomonosova Tihomir Dorić, fizičar, programiraer koji kad radi i rješava sve trenutno, kao mašina. Zapovjednik naše postrojbe specijalne namjene je bio profesor Stare Gimnazije Ferdo Kožul jedan od voditelja ZNG 108 brigade. Dao mi je službenu legitimaciju pripadnika ZNG broj 179774/84 Nr 002142.

Ferdo Kožul i ja smo otišli u Zagreb u listopadu 1991. prezentirati progoram nas pet znanstvenika i ratnika, za razvoj novog obrambenog oružja. Po iskustvu USA Vietnama nedad davno. Nemamo oružja, ni zaštite, a oko nas je 1000 UDBA i KOS agenata u Slavonskom Brodu. Zbog tvornice ruskih tenkova. Garantiramo, imamo USA specijano oružje, najbolji smo po znanju i iskustvu Instituta ĐĐ, Slavonski Brod. Pobjediti ćemo, ali moramo se zaštiti. Ministar obrane Republike Hrvatske Gojko Šušak je saslušao sve. Naredio je: Odmah osigurati pet vojnika-znanstvenika. Postaviti tri kruga zaštite u Slavonskom Brodu. Sve što zatražite o vojnoj tehnologije i dokumemntaciji iz Zagrebu odmah kopirati i podržati. Pogledao je svoje revolvere i dao mi u ruke revolver, jedan od najboljih devetki. Evo Klindžiću da bar jedan revolver imate. Kasnije će biti i oružja. Ferdo na vježbanje gađanja Klindžća. Javljajte se vi iz Slavonskog Broda samo MORH-u, da u Brodu samo piše Klindžić i ekipa da su to obični vonici i ništa više. Komplete informacije o Ž. Klinžiću i 4 ide samo direktno u MORH. To je vojna operacija i sve je tajna.
Pratimo vas Brođani i čuvamo, rekao je Ministar Šušak.

Budući se radi o specijalnoj vojnoj tajni, osigurani su u Slavonskom Brodu tri prstena zaštite:

Prvo vojnici i policija koji hodaju po gradu kao civili. Prate što UDBA-ši i KOS-ovci i što se priča ili ometa rad našeg Projekta MOONSHINE.

Drugi prsten je bila vojna policija. Išli smo na teren, a vojna policija je osiguravala područja snimanja situacija i probe testiranja novog oružja. Prva snimanja situacije po terenu je bilo od zapada do istoka Slavonskog Broda. Za snimanja odlazili smo po cijele dane i noći, sa specijanom USA opremome koju smo tiho konfiscirali iz Instituta ĐĐ. Zajedno s zaštitom vojne policije snimali smo situacije, i zvukove, odlazili smo noču, i maskirani po danu u šumama od Gradiške do istoka kod Oprisavaca. Analizirai u našoj bazni snimke i saznali odmah vrste oružja.

Kada smo krenuli s prvim testiranjima novog proizvoda, a kasnije i finalne kontrole i certifikatima našeg proizvoda okrenuli smo se našem vojnom poligonu. Nedaleko od SB, južno od Slobodnice. Vojna policija je uvijek u širokom području osiguravala naš poligon da nitoo ne zna tko smo im, i što radimo.
Tada je vojna policija preko Radio Broda javljala: Brođani čuti ćete neke eksplozije. Ne bojte se. Vojska uništava staru municiju i eksplozive.

Treći krug su bili naoružani vojnici u data-bazi i zaštita nas pet. Naoružani vojnici su pratili nas s automatskim oružjem, neprekidno na gotovs 24/7. Prva vojna baza je bila veću listopadu 1991. ispod Nove Gimnazije u Slavonskom Brodu, a kasnije na vrhu brda Igrač. Baza na Igraču imala je pregled bojišnice južno od rijeke Save.

Kada samo pokrenuli naše roboti, nisu ih se videjlo. Bili skriveni ispod rubova Save. Radili su sami, bez ljudi. Ne reagiraju na pucanje s obične puške i lakog oružja. Meta su nam bile bile topovi, minobacaći i teške rakete. Naši roboti vide iza planina, i gustih šuma, to je naša posebna tajna. Prijenos signala i podataka vršen je šifriranom linijom. Reakcije da neprijatelji puca na Slavonski Brod sa područja južno od Save, na području od 60x30 km (ponekad i 60x60) je bilo trenutno.

Data-baza je radila 24/7, i javljala mete neprijatelja brigadama.
Najveći problemi su bili - nedovoljno municije brigadama i poneki (ne)pismeni ratnici...

YouTube: Brothers In Arms