Roboti i Dječje karte
SLAVONSKI BROD - Rat 1992. U našoj tajnoj bazi na brdima sjeverno iznad Broda, koja radi cijeli dan i noć, dežurnih je 3 do 5 operatora
, kako kad. I nas pet koji smo okotili Moonshine i nekoliko vojnika s automatima na gotovs, ne prilazite, cijelih 24 sata. Početkom svibnja su svi 5 robota, testirani za sve što postoji u njima, sva kalibrirano, ma 150% smo bili sigurni da su ono što mi napravili je OK. Rat je, odrasli smo, ne igramo se. Sa naše strane, primanjem informacija bojišta 60x30 km je bilo sve OK. Bolji smo bar 10 x od Rusa. Specijalnost: vidimo i kroz planine i guste šume. Ne trebaju nam izviđači koji pužu preko planine. Samo znanost zna kako i izdaleka vidi se sve. Nisu to bili radari i ostalo, Ameri nam nisu dali mobilne radare (pitai, molili, rekl nam - NE) i ostalo nam dali - ništa...
No na kraju svibnja se pojavile primjedbe iz Bosne: "Vi znanstvenici ništa ne znate, nešto rješavate, a dajete nam neke koordinate koje nisu točne, i mi ne pogodimo ništa Tek ponekad pogodimo. Treba vas ignorirati."
Zvonimir Ivković, HV, fizičar, rezervni poručnik topništva, zapovjednik komandne baterije MTB ("Mjesečina") je otišao krajem svibnja na teren južno od Save da vidi u čemu je problem. Povratak je bio više nego bolan: Neuki Ratnici.
Ti "stručni ratnici" su unaprijedili rat ???? Umjesto uzimanja invar ploča uzeli i koristili samo DJEČJE PAPIRNE GEO KARTE IZ OSNOVNIH ŠKOLA! Čudili se "A što je to invar ploča???".
Iz velikog skladišta, sasvim praznog skloništa bivšeg JNA, u gustoj šumi, sjeverno iznad autoceste u Slavonskom Brodu, sve je prazno. Ostavljeno je more specijalnih vojnih ploča od invara! Bez te ploče vojnik ne može zaključiti točan smjer i daljinu gađati i uvijek pogoditi!
Mjesec dana su ti "stručni ratnici" vrijeđali nas, da smo mi iz Projekta MOONSHINE ("Mjesečina") beskorisni. Vrijeđali su nas neuki a mi smo im proizvodili našim teškim radom skoro savršen alat koji im jednostavno pokazuje gdje i kako ubijati neprijatelja? Čudili si se ti "sturučnjaci" krajem svibnja 1992: "A što je to invar? Nemamo to"...
Od početka lipnja 1992 MOONSHINE je popizdio (oprostite, ali da tako.je bilo..) i pokrenuo za lipanj/srpanj vlastitu operaciju MOOSHINE SHADOW ("Sjenka"). Sve to piše u našoj arhivi, čitajte: https://sbone.eu/MOONSHINE/PROJEKT-MOONSHINE.pdf
====== sjećanje: lipanj 1992;
Gradonačelniče Slavonskog Broda, dokaz da smo da smo stručni i u pravu je pred vama:
1. Princip T-lenjir, kao i iz doba Napoleona, evo danas su to snimci sa modernog teodolita
2. Imamo najnovije vojne kartu Moatajice, koje nemaju druge prigade, ni 108. ni 157.
3. Naš sustav MOONSHINE SHADOW radi stalno 24/7 s 3 i 5 robota, evo snimaka, pokazuje sve iza Motajics (30 km) i odakle dolaze i teške rakete zemlja-zemlja, Lune (60 kn)
Spasimo naš grad Slavonski Brod, samo CIVILI UMIRU !
======
Radili smo od tada zajedno i sa skupinom više brigada, 108. i 157, i Osječke 106. Rezultat: odjednom u teškom udaru uništena jaka baterija topova (dužina modernih JNA topova, domet 32 km) neprijatelja skrivanih NEVIDLJIVO, IZA PLANINE Motajica. Gađanje kroz planine i guste šume je dio naše tajne o tajnama MOONSHINE-a, a kako mi to radimo je tajna zauvijek. Naravno imali smo i knjige o Motajici i cijelom području 60x30km, jer rat je rat i kad smo bili ozbiljni i stručni i proučavali smo mnogo toga.
HV avion 101 je krajem lipnja provjerio stanje i uništio sve daleke raketne lansere zemlja-zemlja teških raketa iz Bosne. Pilot pukovnik Antun Radoš je u povratku poginuo. Slava mu. Nitko pilotu Pukovniku Antuna Radoša do danas nije postavio u Slavonski Brod bar neku uličicu za slavnog heroja koji je branio i obranio naš grad i pri tome poginuo. To je jedna od sramota Slavonskog Broda.
Nismo tražili, ni dobili, ono što nam je pompozno tada obećao čovjek iz MORHa: u sastanku u bazi 108. brigade: "Odlični ste bili sa operacijom Motajica. Hvala vam. Za sada nema još ordena, ali biti će. Čuvajte vojnu tajnu". Mi ćuvali ali ništa nije siglo do danas. Ma ne treba nam to ordenje. Jer imamo naš dragi Slavonski Brod i moto "Slavonski Brod prije svega". To je naš virtualni orden koji vrijedi više od nekih običnih ordena. Svaki dan ga gledamo, to je NAŠ grad. Ordenje je samo za one koji jako vole samohvalu a koji osobno možda nisu učinili ništa. Svaka čast pravim, i čestitim Braniteljima...
Od tada, poslije lipnja i srpnja 1992. više nije bilo iznenadnog divljačkog granatiranja centra Slavonskog Broda. Brođani su radosno izašli iz podzemlja i skloništa...
Govorili su: Pobijedili smo!
A mi smo se tiho sklonili u našu vojnu data-bazu na Igraču da nastavimo praćenje bojišnice južno od Save na polju veličine 60x30 km. Jedna stara izreka iz Izraela: spasi jednog čovjeka, spasio si cijeli svijet...
.....
SJEČANJE
Neki Ameri, zajedno s MORH-om su se raspitivali za mene i sretli smo se u Zagrebu na ručku: Amer pita: pa kako ste to s vašim robotima napravili to unutar u pola godine! Nemoguće. Za to vam je trebalo oko 2 godine! Nasmijao sam se: Radili smo od rujna 1991. do kraja 1992. Nije samo pola godine. Imali smo specijanu opremu kakve nije bilo u cijelom Balkanu. Dio i američka oprema. Radili smo bjesomučno i iz skoro ničega, krenuli s idejom i specijalnom opremom. I nas je bilo kao i svakog čovjeka strah, to omogućuje još veću brzinu rada, malo smo puno požurili i eto. Radili smo po par dana bez spavanja, inače samo 2 do 3-4 sata dnevno. Jer rat ja rat, nema izlažavanja. Nasmijem se: Probajte i vi tako :). Amer je samo podigao obje ruke u vis i poklonio mi se!. Jedan general me zagrlio i rekao Ameru: vidite tko su Hrvati i naša Domovna.
Poslije1995. uništeno je sve, osim nas osobno. Ostala je samo naša arhiva koja je samo nakon 30 godina mogla ispričati priču poput "Ako ne znaš što je bilo" kako pjeva jedan, znate ga...
Autor Željko Klindžić
No na kraju svibnja se pojavile primjedbe iz Bosne: "Vi znanstvenici ništa ne znate, nešto rješavate, a dajete nam neke koordinate koje nisu točne, i mi ne pogodimo ništa Tek ponekad pogodimo. Treba vas ignorirati."
Zvonimir Ivković, HV, fizičar, rezervni poručnik topništva, zapovjednik komandne baterije MTB ("Mjesečina") je otišao krajem svibnja na teren južno od Save da vidi u čemu je problem. Povratak je bio više nego bolan: Neuki Ratnici.
Ti "stručni ratnici" su unaprijedili rat ???? Umjesto uzimanja invar ploča uzeli i koristili samo DJEČJE PAPIRNE GEO KARTE IZ OSNOVNIH ŠKOLA! Čudili se "A što je to invar ploča???".
Iz velikog skladišta, sasvim praznog skloništa bivšeg JNA, u gustoj šumi, sjeverno iznad autoceste u Slavonskom Brodu, sve je prazno. Ostavljeno je more specijalnih vojnih ploča od invara! Bez te ploče vojnik ne može zaključiti točan smjer i daljinu gađati i uvijek pogoditi!
Mjesec dana su ti "stručni ratnici" vrijeđali nas, da smo mi iz Projekta MOONSHINE ("Mjesečina") beskorisni. Vrijeđali su nas neuki a mi smo im proizvodili našim teškim radom skoro savršen alat koji im jednostavno pokazuje gdje i kako ubijati neprijatelja? Čudili si se ti "sturučnjaci" krajem svibnja 1992: "A što je to invar? Nemamo to"...
Od početka lipnja 1992 MOONSHINE je popizdio (oprostite, ali da tako.je bilo..) i pokrenuo za lipanj/srpanj vlastitu operaciju MOOSHINE SHADOW ("Sjenka"). Sve to piše u našoj arhivi, čitajte: https://sbone.eu/MOONSHINE/PROJEKT-MOONSHINE.pdf
====== sjećanje: lipanj 1992;
Gradonačelniče Slavonskog Broda, dokaz da smo da smo stručni i u pravu je pred vama:
1. Princip T-lenjir, kao i iz doba Napoleona, evo danas su to snimci sa modernog teodolita
2. Imamo najnovije vojne kartu Moatajice, koje nemaju druge prigade, ni 108. ni 157.
3. Naš sustav MOONSHINE SHADOW radi stalno 24/7 s 3 i 5 robota, evo snimaka, pokazuje sve iza Motajics (30 km) i odakle dolaze i teške rakete zemlja-zemlja, Lune (60 kn)
Spasimo naš grad Slavonski Brod, samo CIVILI UMIRU !
======
Radili smo od tada zajedno i sa skupinom više brigada, 108. i 157, i Osječke 106. Rezultat: odjednom u teškom udaru uništena jaka baterija topova (dužina modernih JNA topova, domet 32 km) neprijatelja skrivanih NEVIDLJIVO, IZA PLANINE Motajica. Gađanje kroz planine i guste šume je dio naše tajne o tajnama MOONSHINE-a, a kako mi to radimo je tajna zauvijek. Naravno imali smo i knjige o Motajici i cijelom području 60x30km, jer rat je rat i kad smo bili ozbiljni i stručni i proučavali smo mnogo toga.
HV avion 101 je krajem lipnja provjerio stanje i uništio sve daleke raketne lansere zemlja-zemlja teških raketa iz Bosne. Pilot pukovnik Antun Radoš je u povratku poginuo. Slava mu. Nitko pilotu Pukovniku Antuna Radoša do danas nije postavio u Slavonski Brod bar neku uličicu za slavnog heroja koji je branio i obranio naš grad i pri tome poginuo. To je jedna od sramota Slavonskog Broda.
Nismo tražili, ni dobili, ono što nam je pompozno tada obećao čovjek iz MORHa: u sastanku u bazi 108. brigade: "Odlični ste bili sa operacijom Motajica. Hvala vam. Za sada nema još ordena, ali biti će. Čuvajte vojnu tajnu". Mi ćuvali ali ništa nije siglo do danas. Ma ne treba nam to ordenje. Jer imamo naš dragi Slavonski Brod i moto "Slavonski Brod prije svega". To je naš virtualni orden koji vrijedi više od nekih običnih ordena. Svaki dan ga gledamo, to je NAŠ grad. Ordenje je samo za one koji jako vole samohvalu a koji osobno možda nisu učinili ništa. Svaka čast pravim, i čestitim Braniteljima...
Od tada, poslije lipnja i srpnja 1992. više nije bilo iznenadnog divljačkog granatiranja centra Slavonskog Broda. Brođani su radosno izašli iz podzemlja i skloništa...
Govorili su: Pobijedili smo!
A mi smo se tiho sklonili u našu vojnu data-bazu na Igraču da nastavimo praćenje bojišnice južno od Save na polju veličine 60x30 km. Jedna stara izreka iz Izraela: spasi jednog čovjeka, spasio si cijeli svijet...
.....
SJEČANJE
Neki Ameri, zajedno s MORH-om su se raspitivali za mene i sretli smo se u Zagrebu na ručku: Amer pita: pa kako ste to s vašim robotima napravili to unutar u pola godine! Nemoguće. Za to vam je trebalo oko 2 godine! Nasmijao sam se: Radili smo od rujna 1991. do kraja 1992. Nije samo pola godine. Imali smo specijanu opremu kakve nije bilo u cijelom Balkanu. Dio i američka oprema. Radili smo bjesomučno i iz skoro ničega, krenuli s idejom i specijalnom opremom. I nas je bilo kao i svakog čovjeka strah, to omogućuje još veću brzinu rada, malo smo puno požurili i eto. Radili smo po par dana bez spavanja, inače samo 2 do 3-4 sata dnevno. Jer rat ja rat, nema izlažavanja. Nasmijem se: Probajte i vi tako :). Amer je samo podigao obje ruke u vis i poklonio mi se!. Jedan general me zagrlio i rekao Ameru: vidite tko su Hrvati i naša Domovna.
Poslije1995. uništeno je sve, osim nas osobno. Ostala je samo naša arhiva koja je samo nakon 30 godina mogla ispričati priču poput "Ako ne znaš što je bilo" kako pjeva jedan, znate ga...
Autor Željko Klindžić
Čamac na Petnji, Sibinj, Slavonski Brod
Jesen, ribiči na Savi, Slavonski Brod
