PROJEKT MOONSHINE

Domovinski rat od 1991. do 1995: prvi ratni roboti na Balkanu

UVOD  |  IDEMO U RAT  |  UKRATKO  |  REZULTATI  |  MANUAL

PROJEKT MOONSHINE, OBRANA SLAVONSKOG BRODA

>>> PROJEKT MOONSHINE (PDF)

U vrijeme Domovinskog Rata 1991-1995. Željko Klindžić, dipl.inž.el. je u rujnu 1991. bio inicijator, autor ideje i jedan od pet koautora PROJEKTA MOONSHINE u kojem je zajedno pet znanstvenika porijeklom iz predratnog Instituta Đuro Đaković (istraživači, fizika, matematika, automatika, robotika, programeri, HW/SW specijalisti) proizveli novo defanzivno oružje s kojim su operativno sudjelovali u ratu. U tom projektu je korištena oprema Instituta ĐĐ a nije u tome sudjelovao Institut ĐĐ.

Tako su se rodili u Slavonskom Brodu 1991-1992. prvi ratni roboti na Balkanu.


 

Od svibnja smo pokrenuli robote ali pojavio se vijasko: mi smo dosli u prvu kontrolu zašto mi sa terena javljamo koordinate, jer vojnici na terenu koji ispaljuju na naprijatelja mimobacaće tvrde da MOONSHINE nije ni za ništa, uvijek vi stručnjaci promašite.

U pregledu se vidjelo: umjesto specijane vojne metalne ploče od invara za mjerenje i praćenje zadatih koordinata, koje nisu ponijeli sa sobom, još uvijek stoje mjeecima u skladištu!. Uzeli su od svoje djece neke karte na papiru iz škole, mjerili na travi, sasvim neravnoj podlozi? Naravno da nisu ništa mogli pogodili. Da su koristili preko vojne ploče mogli su pogoditi, dovoljno je bio pogoditi 100x100 m i neprijatelj biti ubijen ili bar mora odmah pobjeći...


Moja supruga Vedineta Dina Klindžić i ja smo se pripemali za popodnevni ručak. Čekao sam da se Zvonimir Ivković, inžinjer fizike i zapovjednik MTB 157-te brigade vrati sa kontrole iz Bosne. Nazvao me, on pošizio i galamio: da im P.M, cijeli mjesec svibnja nam je propao posao zbog dječjih vojnih karti. Idioti.

Dina je to slušala i psovala i ona iz sve snage: idioti. Zvonimire dođi odmah na ručak, i ručak ti propao. To je bilo prvi, i jedini, puta da Dina psuje. Dolazi odmah, Željko i ti kod nas imamo grijanje a u Gimnaziji nema grijanja. Vas dva ćete nespavati i planirati cijelu noć. Ja ću vam dodavati još jela, sokove, kave, sve. Bila je ona jako ljuta na te idiote. Diskutirali smo u troje i planirali što i kako dalje. Sve do ranog jutra. Na odlasku Zvonimir reće Dino ti si naša tajna, šesta, znanstvenica, što bi mi bez tebe...


Bilo je i pokušaja proboja od strane "dva stara prijatelja". Jedan nije Hrvat, Slovenac tehničar, mutan tip, a dugi jedan "vojni obavještajac", inženjer, a u stvari bivši UDBAš. Već od listopada imali smo po odobrenju i nalogu generala Šuška, MORH Zagreb, da se osigura tri kruga zaštite oko našeg projekta MOONSHINE.

Ta "dva stara prijatelja" su njuškali, a pojma nisu imali da je to ako opasno za njih dva. Kopali su okolo i zaradili nalog - streljanje odmah. Pobunio sam se, to su mi stari prijatelji. Ne znaju tko smo i što radimo. Ne želim da oni budu ubijeni, jer oni nemaju pojma o našem projektu, nemojte mi to ostavljati kao teret. Oni su samo radoznale budale. Nisam ih vidio već mjesecima, a ni oni mene. Nemogu oni probiti našu zaštitu. Ako treba odmah ih stavite u zatvor, i to je sve. Ako ih ubijete ja prestajem s radom i nema završetka robota, ne može bez mene, i sve staje.

Spasio sam ta "dva stara prijatelja". Koji nisu imali pojma o našem projektu. Kasnije, poslije kraja rata, objasniti ću im što je što bilo i zašto su mogli poginuti. Da i oni kažu njihovu priču zašto su bili tako radoznali.