HRVATSKI TELEKOM

1994. NOVI IMENIK HRVATSKE

U P.M. HAKER EVO MI OVDJE STALNO BRLJA PO TEKSTOVIMA !!!! 14.8.2026
Vodi ih Bivši Tehnički direkor Vlatko Lovrić, 100% UDBA oduvijek, bio je od 1991, Pošta, Slavonski Brod, u ratu mi prijetio, a ovdje danas mi brlja po tekstovima! Moram sve ovo ispravljati.

Vlatko je važan član Radio Kluba, Radio klub 9A1CRS, Josipa Jurja Strossmayera 26, 35000 Slavonski Brod, 50 m od mene. Tu su u klubu jaki signali, klub snažne ureređaje velike snage, lako im je i izdaleka blokirati sasvim mene. I upadat u moje portale. Izdaleka prenos i upavljanjem vrši Vlatko Lovrić, lako može usmjeriti na mene kako on hoće.

On je osoba bez fotografija. Nema ga poslije rata nigdje. Živi sjeverno od mene oko 2-3 km. Ima velike antene i jaku opremu, adresa Slavonija II 1/5,

Slav. Brod. Radio uređaj:

Taji sve o sebi. Tvrdim da on vodi sada napade i prijetnje meni jer to potječu još od kolovoza 1994. Na sastanku UDBE, Direktor Milivoj Meter i Tehnićki direktor Vlatko Lovrić predložili da se meni sasvim blokira kontakt s policijom. I mene će zatvoriri i ubiti. To sam sve saznao malo kasnije. Policija me onemogućila poslije s da ja s policijom uopće. Policija nije htjela razgovarati sa mnom kada sam im pokazivao redovite mjeseče prijenje u obliku kvavih slike moje djece. Koju je UDBAš Milivoj Meter stalno govorio "ubiti ću ti djecu". I tako 13 godina, od policije - nikome ništa...



Pitam se: Je li Vl atko Lov rić možda nastavak Metera ?

Vidi što mi je netko napravio danas... U P.M.
===================================

U lipnju 1994. došao je jako strog, i najvažniji, važan posao cijelog Hrvatskog Telekoma.

Nalog je objavljen po svim gradovima Hrvatske: Treba u 3 mjeseca pripremiti sve, od nove opreme, do biranja ljudi koji će raditi i sve još ostalog. Zadnja dva mjeseca sve mora biti savršeno, ispravno i točni podaci prvog novog Imenika Nove Hrvatske. Ako netko zakasni iza 1.12.1991. odmah kazne i otpuštanje ljudi koji zakasne. Dakle to je 2 mjeseca teškog rada bez prestanka.

Počeo sastanak kod Direktora Ivana B. , Tehnički direktor Milivoj M. i njegova desna ruka Anica T. su odmah protestirali „moramo za to raditi najmanje 6 mjeseca”.





Rekao Direktor Ivan D: „Rekao sam točno se radi dva mjeseca do 1.12.1991. Trebamo glavnu osobnu koja će se potpisati da ako se zakasni – odmah kraj tvog posla. Onaj tko ne zakasni dobiva





novac. Pričali ste o papirima i zadatcima te novim odobrenjima, sve je spremno. Dakle tko će popisati i





dobiti otkaz





ili dobiti nagradu, ja neću, a ako nitko neće ja moram odmah dati otkaz. Dakle: Tko će biti broj jedan?”.

Neke kolege su odmah otišle. Milivoj M. i Anica T. su opet protestirali „moramo za to raditi najmanje 6 mjeseca”. Nastala tišina, svi se ukočili.





Počeo sam se smješkati.

Pogledali me svi i pomislili „taj Klindžić je budala”. ( Oni nisu znali da sam studirao 4+ i više fakulteta, i ja sam Dr sc "Specijana elektronika i Telekomunikacaije i Vojne tehnologije, još od 1993. Specijalista sam i za vojne tehnologije, a za ovo danas treba nam vojni načina rada. Radili smo tako ali nikome nisam prestavio moje fakultate i ostalo. Nikada se ne hvalim, skoro nitko ne zna što sa i tko sam ja.).

Rekao sam ja ću to potpisati. Odmah i garantiram da ću dobiti sve završeno do 1.12.1991. Pokupiti ću i tu dodatnu nagradu. Dobro će mi doći skupiti novaca da idem malo na skijanje. AHAGA KAKO LLAŽE

( Nisam nikome rekao tko sam i što sam, Željko Klindžić, koji nema milosti kad se aktivira u meni vojna doktrina. A ovdje je danas baš to potrebno, vojna a ne dječja igra.)

Rekao sam Direktore Ivan B. vi ćete jedini komunicirati sa mnom. Tehničkog direktora Milivoje M. i Anicu T. ne smiju ni dotaknuti ničega dok ja radim sve do 1.12.1994. Kolege vidite, potpisao sam. Ne brinite, pobjedniti ćemo. A sada kolege i kolegice ostajemo samo s Direktorom Ivan B. ja i tajnicom. Idemo početi raditi odmah i sad.

Popisano je i poslano moje ime otišlo odmah iz Slavonskog Broda, i isti dan stiglo nazad iz Zagreba: „Sve je pod kontrolom: Brođani radite. Gospodine Željko Klindžić imate sve, baš sve, ovlasti ovog zadatka do 1.12.1991.” Izabrao sam ekipu ljudi koje znam i one koji znaju ali nemaju trenutno posla. Izabrao sam 20 najboljih, mlađih ljudi, koji poznaju IT i računala. Nekima sam prije i predavao, a preda mnom su morali dokazati znanje o računalima.

Kupljeno je odmah 10 novih računala iz Zagreba, izabrao sam to ja jer sam specijalista za servisiranje računala, još od 1970 do danas. Direktor Ivan B. je potvrdio listu do 20 radnika, aku radnic pokletnu ili ne mogu sve raditi, a raditi ćemo sa 10 do 12. Ostali su rezerva. Bilo je i glupih priča Anice T. da ja ne znam to sve riješiti i rješavati. Rekao sam samo raditi ćemo 2 mjeseca, od jutra ponekad i do sumraka, ako bude potrebno. Ako treba proširi ću broj radnika do 15-16 ako treba. Biti će teško ali pobijediti ćemo. Plaćica od 2 mjeseca će moji novi radnici će imati solidnu plaću. Dobio sam najboljih spremnih raditi sa mnom ako treba ponekad i od 7 do 20 sati.

Rekao sam mojoj ekipi




KOJEŠTA





„Ako ne bude to gotovo unutar 2 mjeseca nema plaće ni za vas, ni za mene. Ako dobro radimo stiže nam novac, krenimo. Bio sam strog i precizan. Rekao sam prvi dan „nema milosti, ratujemo”. Za uzvrat donosio im osobno, iz mojih novaca, i dodatna jela,

kolače, sokove, kave. Radio nam svirao, da svi budu veseliji. Ručak je normalno besplatan u zgradi Pošte. Svako jutro i navečer pljeskali su, pjevuckali su



i govorili pa i zapjevali: „pobjediti ćemo, hoćemo, hoćemo...”.

Uspjeli smo dva dana prije kraja!

Imamo još dan i pol vremena do kraja. Veselo razgovaramo. Završili smo. Pitaju me na kraju „Željko, zašutili ste. Što je?”. Rekoh im ”Posao je gotov, dvije kopija otišlo je u Zagreb. Hvala vam. Među najboljima smo. Onda im kažem: "Od jutros sve manje vidim, u podne ne vidim više ništa, oko mene je samo mrak”. Dve cure su počele plakati, a dečki su bili zaprepašteni. Rekao sam "Neču plakanja. Završili smo odličan posao, najbolji smo, a vi vodite me u Bolnicu".

Moja supruga je čula da sam u Bolnici, i počela je plakati. Jecala je jer su doktori su joj rekli da možda više nikad neću vidjeti sunca, jer izgleda imam rak.

Susjeda s svojim autom ujutro je s mojom suprugom Dinom odnijele su do Telekoma/Pošte i njih dvije su dostavile da se zapipšu papire doktrora da sam teško bolestan. Procjena doktora oko 2 mjeseca, možda i dulje. U Zagrebu su me pretraživali doktori s više aparata. Oko meme stalno mrak. Javila se i jedna o najboljih doktorica Hrvatske - De Marin. Tiho mi je i ljubazno govorila: „Željko nemate rak. Raditi ćemo s vama ovih dana i uskoro ćete opet ugledati sunce”.

Vraćen sam iz Zagreba dopodne 15.12.1994. u Brod. Sunce opet vidim, ali moram koristiti jako tamne crne naočale. Doktori su rekli: minimalno 2 mjeseca bolovanja i stalno van ići s tamnim naočalima. Ovezli me prijatelji do Pošte i Telekoma i čekaju me da se vratit poslije u stan.

Dolazim na ulaz Pošte/Telekoma i čudim se: što je ovo, danas je 15.12, a te velike kutije su računima koje su trebaju biti poslani i u Brodu i u Novoj Gradiški, do 7.12, a sve to stoji. Nisu poslani računi građanima, policiji i vojsci. Kako to? To mora biti oduvijek poslano do 7.12.1994? A sada hrpe kutija računa i ništa nije poslano u Brod i Gradišku. Čudno. To nisam nikad vidio.

Penjem se u kat, kolege i kolegice me grla i govore "Klindžo, ti si živ". Čudim se, pa naravno da sam živ. Dolazim do kata Glavnog Direktora i tajnice „Dobar dan”. Direktor Ivan B. Odmah kaže tajnici „Pronašli su Željka. Zovite Zagrebu da je pronađen”. Čudim se gdje sam to ja nestao? Ma koješta.

Izlazi Milivoj M, ugleda me i - bježi. Pa zašto bježi? Odem 3 koraka prekoputa do sobe gdje se ostavljaju i potpisuju dokumenti, da dostavim potvrde iz Bolnice i Brodu. Tu se žena čudi „Pa vi ste živi?”. „Jesam, a što se ovdje događa?”.
Žena kaže „Govore se da ste uništili sve alate i uređaje Pošte. Policija vas danima traži, nestali ste. Pobjegli ste u Bosnu”. Rekoh „Curo to je koješta, ništa od toga. To Meter i Anica opet nešto petljaju. Djevojko upiši moje podatke i kopiraj potpisane podatke, sve mora biti OK. Vidim kroz prozor Milivoj i Anica bježe iz zgrade.
Pitam ženu: „Dajte da vidim službenu knjigu tu kod vas. Jeli sve točno upisano 1.12.1994?”. Žena se crveni i pokazuje bez riječi izrezan list. Nema u službenoj knjizi 1.12.1994. ničega o meni. Ta cura onda isto bježi... A, svašta...

LAŽE!!!!!!!

Rezultat:

Vratim se tih 3 metra do tajnice Glavnog Direktora Pošte/Telekoma: „Molim odmah vaš telefon i zovite Zagreb, glavnu tajnicu Glavnog Direktora cijelog Hrvatskog Telekoma. I ja se javljam Zagrebu „Molim sve snimajte, ovo če biti zanimljivo i za Policiju, i za Hrvatski i Njemački Telekom".

„Dobar dan, ja sam zaposlenik Telekoma Željko Klindžić, 35000 Slavonski Brod. Radio sam za novi Imenik. U Slavonskom Brodu moja ekipa i ja završili smo sve. Bbaš sve, 1 dan prije kraja zadanog roka 1.12.1994. Sasvim je završen Novi Imenik, do svake točke, provjereno 3 puta, sve OK, i otislo u Zagreb krije kraja roka. Radili smo 2 mjeseca, ponekad i od 7 ujutro do 20 sati.

Od toga sam na kraju privremeno oslijepio, ali ide mi već sve na bolje. Odmah sam bio prenesem u Bolnicu. Moja supruga donijela s kolegicom iz Bolnice potvrdu do 1.12.1994. i da sam oslijepio o rada. Ipak sam ozdravio i svratio se iz Zagreba 15.12.1994.

Vidio sam, netko je otrgnuo list u kojem je bila potvrda da sam ja pokrenut u bolovanje. Odvezen sam u Bolnicu u Zagreb i nisam vidio ništa. Ipak sam ozdravljen i vraćen se danas 15.12.1994. iz Zagreba opet u Slavonski Brod. Danas 15.12. me susjed odvezao me s njegovim autom i donio sam najnovije dokumente Bolnica iz Broda i Zagreba. Doktori su na kraju propisali minimalno 2 mjeseca biti u miru, i crne naočale, tek onda moći ću onda opet na posao.

Osobe Tehnički direktor Milivoj M. i Anica T. su autori ovoga pokušaja da se mene zatvore, odnesu u Bosnu i tamo ubiju. Nisu završili svoj gadni pokušaj. Vidim sada sve je spremljeno i čeka se na dostavu računa svih građanima već 10 dana anu Anica T, ne dostavlja građanima račune. To se mora plaćati svakog mjeseca do 7-tog dana. Sad je 15.12. i nisu poslani računi. To je čudno.

Tvrde da sam ja, Željko Klindžić, uništio nove Alpha servere, što nije istina. Jer ti serveri trebaju tek doći oko godinu ili duže iz USA. Pa kako bi ja mogao uništiti opremu koja još nije ni stigla? Osoba Anica T, tvrdi da nisu mogli poslati građanima račune za mjesečno plaćanje računa, kao jer sam oštetio i server Pošte. Ja s tim starudijom nemam ništa, nikada to nisam ni dotakao. Glavni inženjer Pošte, radi s tim i svaki dan mu rade, oitao i kaću rade od jutra do večeri, sve normalo.

Dakle ja sam Željko Klindžić. A vi potražite te dvije, osobe što su maloprije viđeni kako bježe prije nekoliko minuta iz zgrade Telekoma/Pošte, Milivoj M. i Anica T. se sakrivaju.

Ima kasnije i nastavak: Finale Novog Imenika
Anica T. i jedan iz Pošte (nije uopće iz Telekoma), su pokupili, ukrali tiho, sav novac i nagradu za moje ljude i za mene. Novac koji je trebao otići samo meni i mojim vrijednim ljudima. Samo 5-6 gradova od 52+ grada Hrvatske smo ja i moja ekipa postigli rezultat rješenog do 1.12.1994.

Otišlo je sva lova Anici i njenom kolegi iz Pošte, iako oni dvoje nisu ništa radili, a ono su ne radeći ništa oni sve jako puno zaradili. Njih dvoje nisu NIŠTA ni trebali mjenjati bilo što, 3 puta smo provjerili do 1.12.1994. I nije bilo grešaka. Dakle ni jednim klikom ili točkicom nije trebalo promjeniti NIŠTA.

To dvoje su ukrali sve meni i mojih 12 radnika (inženjera) koji nisu dobili plaćice i novac za rad. Kad sam to saznao, odvezli me s crnim naočalima prijatelj autom u banku. Uzeo sam sav novac koliko imam pa i više, uzeo sam i kredit. Podijelio sam svim mojih 12 radnika (inženjeri) novac koji im pripada. Rekao im da to šalje Telekom. Nisam rekao radnicima da sam platio mojim osobnim novcem, i ostao bez novaca...

Hebeš novac, opet ću raditi i zaraditi.

Ali treba biti i pametan, izreka kaže:
...ne ratuj s rogatima...

poslije je bilo još i gore...
pa onda opet još gore...


----
Željko Klindžić
Naselje kralja Tomislava 3/1
35000 Slavonski Brod
HRVATSKA