HRVATSKI TELEKOM

Početak rada u Hrvatskom Telekomu

U lipnju 1994. počeo sam s radom u Pošti / kasnije: Telekom /, prvo je bilo mirno i ljubazno, pokazivali su mi raspored zgrade.

Iz Zagreba su mi rekli: upoznajte se s ljudima, a onda kako smo rekli, ne morati raditi ništa, jer moramo čekati DEC Servere iz Amerike. To će biti godinu ili godinu i pol. Odmorite se, odite na more, putujte, ali uvijek s mobitelom da moram znati gdje ste.

Rekao sam odmah: ja nisam naučio ne radim ništa. Neugodno mi je da mi vi dajete veliku plaću za ništa i ne radim. Odmah je Zagreb rekao: "OK. Ako ste naučeni da uvijek nešto radite i redovito u jutro i na kraju dana, uzmite knjige i nanovijige o serverima, ne pretjerujte, odmarajte se... Ne zaboravite: Željko vi ste zaposlenik Telekoma iz Zagreba, a ne zaposlenik Pošte/Telekoma u Slavonskom Brodu. Nitko vam ne smije drugi naređivati, samo mi iz Zagreba zadajemo naloge.

Razgledao sam knjige koje sam kupio iz Njemačke i učio novosti i informacije o DEC Alpha serverima, to će mi biti jako korisno kad ugledam žive Alphe.

Tamo mi je pošao prvi mjesec rada, a onda sam se sjetio što ću još raditi.

Predložio sam:
U Pošti/Telekomu ja mogu riješiti problem „Plati ili Umri”. Prije rata, i u ratu i kasnije stalno se događa nešto što ja to mogu u dva tjedna pokrenuti problem „žito” i „Plati ili Umri”. To je problem i za Telekom ali i za bolnice. „Žito” je „nabavi novaca”, a „Plati ili Umri” ako nemaš novaca „ispod žita” ne možeš dobiti broj za telefon, iako uvijek se tako radi u Pošti/Telekomu. Isto je i s bolnicama, doktor samo pregleda pacijenta i kaže, „kad dođete na red”. I baš ga briga. Jer doktor čeka „žito”. Ako obitelj nađe dosta novaca, obitelj dolazi s „žitom” i doktor pita „imate žita?” a oni kažu ima – i kirurška operacija se odmah operira.


Taj sustav „žito” i „Plati ili Umri” mi je išlo na živce, e ja ću to rješiti. Odem u šetnju, zovem Zegreb, moram nešto raditi i odlučio sam: pokrenuo sam kako pokrenuti „daj žito” ili „Umri”, već sam prije rata na tome zaradio dosta novaca u Mađarskoj. To već radi oko 6 godine, a ja mogu to podesiti sam novi jezik, sa mađarsloh na hrvatski. Šefe slažete li se? Treba mi 2 tjedna najviše i to može odmah proraditi. Zagreb kaže „Dva mjeseca i javite da li to radi. Pozor: ne govorite nikome u Slavonskom Brodu, odite u Požegu i tamo napravite testove. Jer Brod ne voli raditi s žitom i umri ako ne platiš. Biti će tu problema. Šaljem vam nalog gdje piše kako da par tjedana dva morate u Požegu i tamo radite. Jasno?”. „Je, sve jasno...”.

I tako sam bio par puta u Požegu, a da Brod ne zna što im se sprema. Neće više biti „Plati ili Umri” u Brodu je bilo skoro pedeset posto praznih brojeva, a građani su morali ispod „žita” dodavati visoki novac.

Prošao mi jedan, a ne dva tjedna, i prikazali smo direktoru Požege i Odjelu prodaje i svi su bili veseli. Dva dana učenja s radnicama i radniku, ma više smo stalno ljepe stvari jeli i pili. I sve ima sve radi OK, svi spremni i vrijeme je javiti se Zagrebu. Željko, idemo porazgovarati s Zagrebom. Dođemo u direktorovu sobu, zovemo Zagreb i kaže direktor Požege „U dva tjedna ovo kod nas radi odlično, Klindžić ili mi iz Požege odmah danas možemo sve poslati dokumentaciju, modele, to je dobro.”

Zagreb kaže: bravo dečki, neka se to šalje odmah u Zagreb da to vidimo i ako je OK idemo na deset gradova za mjesec dana testiranja, ako je sve dobro i vi Požega i Klindžić dobiti ćete besplano mjesec na moru”.

Otišao iz Požege opet u Brod, a Desna ruka pita – „što ima novog i kako je bilo u Požegi?”. Kažem da sam popravljao neke stare kompjutere kod njih, popraprali smo sve. Dodao sam i „inače ne moram ja raditi baš ništa još godinu čekajući dolazak najnovijih DEC Aplha servera. Na to će Desna ruka "ne smijete vi šetati okolo dok moji ljudi imaju puno posla". Osmjehnuo sam se i rekao „U Brodu je samo moja plača, a kuda i kada mi govori Zagreb, ne ljutite se, odoh sada sa jednin prijateljem na trgu i vratiti ću se za 2-3 sata. Htjela je nešto reći, ali je zašutila i otišla van iz sobe.

Prošlo 10 dana testiranja rada „bez žita” i Zagreb me zove – „Odlično, ide dvadesetak gradova da se instalira kako se ti kažeš „bez žita :)”. Požega i vi Klindžiću, uzmite besplatno na more”.

Pomislio sam da Glavnog Direktora u Slavonskom Brodu da sam riješio problem „nađi žita” ili „Plati ili Umri”. On se iznenadio „tko to dostavlja?”. Kažem „To je moj projekt. Testovi su rekli – odlično. Možete i vi zatražiti programe koje će vam stići u par tjedana. A ja ću u more kroz tjedan dana. Zagreb je sve potvrdio, i odoh u šetnju kraj Save”.

Tako je prošlo prvi jedan i pol mjeseca mog posla. Prošetao se suncem i odjednom vidim moj vjenčani kum Vlatko, bivši predratni Tehnički direktor, nešto je mrk i prolazi pokraj mene kao da mene nema. Odem na ručak, netko pita „Zar Klindžo nisi i ti na sastanku?”. Ne nitko me nije zvao.

Tek nakon 3-4 dana dobijem par pitanja u prolazu „Što se to dogodilo, otpustili vas Željko?”. Pozovem Zagreb „Neki koji nisu u Pošti/Telekomu u Slavonskom Brodu dogovaraju se da ćete me vi otpustiti?” Oni kažu „Ne znamo to, pitajte glavnog”. Pozovem Glavnog Direktora Hrvatskog Telekoma ZG, a on mirno kaže: „Odi ti Željko na more, ako trebaš još novcam javi, sve je OK.

Ta priča iz Broda ne pije vode. Poslati ću nalog da dva direktora u Slav. Brodu biraju - ili radite što mi kažemo i naredimo iz Zagreba ili od sutra nemate više postao!”.