Pozvan sam iz Zagreba rano ujutro u početku 1994. Telefon mi kaže "Dođite, imamo posao baš za vas osobno".
"Ja, kad?". "Odmah ako možete, znamo da vi imate auto. Dođite odmah". Odmah sam odjurio u Zagreb s mojim bijelim autom koji sam zvao Karlo, diesel Opelom koji vozi do 235 km/sat. Vozio sam po autocesti i preko 200. Dobiti ću neki pravi posao!
Stigao sam u adresu u Zagreb. Osigurali su mi i hotel za spavanje tri dana, i za sastanke i druženju s ljudima iz gradova Hrvatske kojima su trebali biti primljeni za taj posao. Došao sam i ja na red. I sve me skoro zaprepastio već kad su progovorili.
Tu su bili ljudi iz MORH-a, budućeg Novog Telekoma i Nijemci.
MORH kaže "Baš sve znamo o vama gospodine Željko. Zbog vaših rezultata u ratu stižem vam ruku. Zaslužila je Domovina da vas zaposlimo s ovako odličnim poslom."
NJEMAC je rekao " Znate njemački. Pričajamo na njemačkom: I mi želimo baš vas, imamo dokumente o vama, prije rata ste bili često na poslovima u Njemačkoj. Mi ne želimo bivše iz UDBE i sličnu gamadi od prije rata. Sve ćemo ih pobacati van".
ČOVJEK IZ ZAGREBA: "Gradimo sasvim Novi Hrvatski Telekom! Dolaze nam uskoro najmoderniji i najnoviji Američki DEC Alpha serveri! Njemačka nam pomaže i financira razvoj Hrvatske. Tražimo baš vas, biti ćemo radosni ako pristanete. Znamo sve o vama, kako su i već rekli ostali kolege danas.Tu je velika hrpa dokumenata o vama. Znamo da ste radili i upravljali starim američkim DEC PDP 11 serverom Instituta ĐĐ od 1977. i bili odličan administrator i programer. Baš to nama sada treba DEC serveri. Tu piše što ste vi učinili kao inspektor zadnjeg finalnog testiranja nuklearne elektrane Krško. Ma vi ste broj jedan među pet najboljih kojih su danas tu koje vas sve takve odmah zaposlimo".
Bio sam zaprepašten.
Rekoh: "DA hoću taj posao! Hvala. Spreman sam i neću vas osramotiti. Ako me primite to će biti takva radost kakvu nisam mogao ni sanjati! Kad počinjem s poslom i zadacima? Mogu odmah, ovaj čas!"
Rekli su uz osmjehe: "Polako. Vi ste sada naš čovjek. Čestitamo. Javiti ćemo vam kad počinjete."
Zapitali su samo "U kojem gradu želite raditi". Rekao sam "Slavonski Brod". Zastali su malo, pogledali jedni druge i ponovili još dva puta: "Zašto ne u Zagreb? Dobiti ćete i besplatni stan odmah?". Rekao sam "Ja ću u moj dragi voljeni grad Slavonski Brod. Tamo sam rođen, tamo sam se borio za moj grad u ratu, i tu ću jednog dana i umrijeti".
Rekli su "Pa dobro". Čovjek iz MORH-a je samo vrtio glavom i rekao tiho: "Previše ste skromni gospodine Željko. Vi ste za Zagreb, a ne za vaš mali grad Brod"..
Nakon nekoliko mjeseci čekanja poziao me Zagreb, i počeo sam s radom u lipnju 1994. u Slavonskom Brodu. Kao administrator koji čeka dolazak najnovijih DEC Alpha servera. Koje smo samo čekali…
Zagreb mi je govorio:
Gospodine Željko ne morate vi još ništa raditi. Plača vam ide. Nisu još stigle Alphe. Odmarajte se. Kad vas pozovemo u Zagreb, to će biti godina dana mira, učenja novog i upoznavanja sa svim najmodernijim servera DEC Alpha i morate na dodatne specijalizacije u Zagrebu. Ne žurite. Morate se i vi odmoriti malo od rata koji još traje. Polako, kako vi kažete - Festina Lente...
Govorili su mi i:
Čuvajte se.
Biti će teško s tim vašim Brođanima.
Nepismeni su do Boga.
I bilo je ponekad teško raditi tamo...
Zato sam 2005 dao otkaz i otišao iz Telekoma,
a da nikome nisam rekao zašto odlazim.
Vrijeme s vremenom zaboravlja kraj svake priče
Acta est fabula
---
Tekst:
Željko Klindžić
Slavonski Brod
+ Editori članovi Udruge SB Web Tim 1996-2004