FOTOGRAFIJA
Sjećanje: Hrvatski Telekom prvi Telefonski Imenik Hrvatske
17.09.2026 FOTOGRAFIJA ( 30565 )
1994: Kako smo podigli prvi Telekom Imenika Hrvatske. Bilo je to jako teško.
Podižemo prvi Novi Telefonski Imenik Hrvatske
Počeo je sastanak u Slavonskom Brodu kod Direktora Ivana B. Direktor Ivan D: kaže „Rekao sam točno i jasno. Da se radi dva mjeseca sve do 1.12.1991. Trebam glavnu osobnu koja će se potpisati da ako zakasni 2.12. odmah na je to kraj tvog posla. Dobiva onaj tko ne zakasni i dobiva nagradu i dodatni novac. Pričali ste o papirima i zadacima te novim odobrenjima. Sve je spremno”. Dakle tko će popisati i dobiti otkaz i nagradu.Tko će biti broj jedan?
Počeo sam se smješkati.
Pogledali me svi a neki i došaptavali se „taj Klindžić je budala”. Rekao sam u sebi, niste znali u Pošta/TKC da sam ja studirao na 4+ fakulteta (i + još više toga), i da sam Dr sc , teme: "Specijana elektronika, Telekomunikacije i Vojnih tehnologija, 1993". Specijalista sam za razne tehnologije, a za ovo danas trebamo vojni način rada.
Rekao sam ja ću to potpisati odmah i garantiram da ću dobiti sve završeno do 1.12.1991. Pokupiti ću i nagradu koja će dobiti najbolji. Dobro će mi doći novac jer skupljam novaca poslije siječnja i veljača i idem na malo duže skijanje.
Vjerovao sam u sebe. Kada radim nema nerada. Kao vojnik (još traje rat) u meni se aktivira moja vojna doktrina. Rekao sam "Direktore Ivan B. Vi ćete jedini vi komunicirati sa mnom. Tehnički direktor Milivoje M. i Anicu T. ne ni smiju dotaknuti ništa dok ja radim sve do 1.12.1994. Kolege vidite, potpisao sam ovaj papir. Ne brinite, pobijedniti ćemo.
A sada kolege i kolegice ostajemo samo nas troje: Direktor Ivan B, ja i tajnica. Idemo početi raditi odmah i sad. Popisano moje ime otišlo je odmah iz Slavonskog Broda i isti dan vratilo se nazad iz Zagreba i poruka:
„Sve je pod kontrolom Brođani, radite. Gospodine Željko Klindžić imate baš sve i ovlasti ovog zadatka. Svi morate završiti rad do 1.12.1994”.
Izabrao sam članove buduće ekipe ljudi koje znam da su inžinjeri, one koji znaju ali nemaju trenutno posla i novaca. Izabrati ću 20 najboljih, mlađih. Ljudi koji poznaju IT i računala. Nekima od njih sam prije predavao, a pred mnom moraju mi dokazati svoje znanje.
Kupljeno je odmah 11 novih računala iz Zagreba, moje računalo i još jedno od prije, Odavno sam poznati specijalista za servisiranje elektronike i računala. Još od 1979 do danas. Direktor Ivan B. je potvrdio listu od 20 radnika i kupio odlična računala iz Zagreba. Raditi ćemo sa 10 - 12 dnevno. Ponekad i subotom i nedjeljom. Ostali ljidio su rezerva. Ako neki ne mogu izdržati tempo, pomati ću im.
Rekao sam raditi ćemo 2 mjeseca ponekad i od jutra do sumraka. Ako trebamo proširi broj radnika i na 12-15 ako treba. Biti će teško. Moji radnici će 2 mjeseca imati solidnu plaću, dogovorili smo to s Direktorom Ivanom B. Naša posebna velika soba na vrhu zgrade svaki dan se zaključavala i zapčatili. Sve što radimo na kraju dana odlazi u sef Direktora Ivana B.
Dobio sam najboljih ljudi spremnih raditi i pod teškim uvjetima. Ako kasnimo ponekad ćemo raditi od 7 do 20 sati. Rekao sam mojoj ekipi „ako ne bude to gotovo unutar 2 mjeseca - nema dobre plaće ni za vas, ni za mene. Ako dobro radimo stiže nam novac. Krenimo. Otvorio sam se, kao strog i precizan zapovjednik. Rekao sam prvi dan „nema milosti - mi sada ratujemo”.
Donosio sam mojoj ekipi, iz osobnih mojih novaca, neka jela, kolača, sokove i naravno kave. Radio nam je svirao da svi budemo veseliji. Ručak je normalno besplatan u zgradi Pošte. Svako jutro i popodbe i do večeri pjevuckali su i zapjevali moji ljudi pjesmicu „pobjediti ćemo, hoćemo, hoćemo...”.
I uspjeli smo!
Završili smo zadani posao do 30.11.1994!
Veselo razgovaramo do 10 sati i radujemo se. Nema se više što raditi, gotovo je.
Auto je krenuo za Zagreb sa 2 zapečane kopije, i još dve zapečačene kopije i zapečan sef Direktora Ivana B.
Sve mi je do podne postalo drago i svi radosni. U podne kažu moji dragi radnici: „Željko, zašutili ste. Što je?”. Rekoh im ”Posao je gotov, dvije kopije otišle u Zagreb. Ali ja od podneva sve mi se u pet-šest minutra smaračilo. Idite vi na ručak, ja ne vidim više skooro ništa. Oko mene je sada skoro sasvim mrak”. Dve cure su počele plakati, a dečki su bili zaprepašteni. Rekao sam im iznenadno nestajem u mrak. Neću plakanja. Završili smo odličan posao, i vodite me u Bolnicu". Odvezli su me u Bolnicu a moja supruga Dina (radila je odavno u Bolnici) kad je sznala i da sam bolestan počela je plakati i jecati. Čula je od doktora da možda više nikad neću vidjeti sunca, jer možda imam rak.
Bolnica me sutradan poslala u Zagreb. Naša susjeda s njenim autom ujutro su s mojom suprugom odnijela u Pošta/TKC s papirima Bolnice, jer sam teško bolestan. Dvije kopije od doktora radnica u Pošti/TKC upisala sve podatke da sam bolestan i moja uspruga je utela i jednu kopiju potvrde. Pitali kolege u TKC "kako je Klindžo" i saznali da ne vidim ništa, možda imam rak.
O Zagrebu pretraživali me doktori s njihovim aparatima, a oko mene stalno ostaje totalni mrak. Dr Vida de Marin se pobrinula za mene. Tiho mi je i ljubazno rekla: „Željko nemate rak. Raditi ćemo s vama ovih dana i uskoro ćete opet ugledati sunce”. Rekla je kasnije na odlasku opet u Slav. Brod "Treba vam 2, ili više, mjeseci odmora. Pretjerali ste radeći. Morate čuvati oči. Idite poslije svakog nekog posla češće u prirodu. Ne raditi tako puno svaki dan sa kompjuterima: Morate sada nositi neko vrijeme i tamne naočale".
Vraćen sam iz Zagreba dopodne 15.12.1994. u Slavonski Brod. Doktori u Brodu su finalno rekli: minimalno 2 mjeseca bolovanja, koristite tamne naočalima. Odvezli me odmah prijatelji do Pošte/Telekoma, čekaju me njih dvojica da se ja mogu vratiti u moj stan.
Dolazim na ulaz Pošte/TKC i čudim se: danas je 15.12, a te velike kutije u centru zgrade su računima trebale su biti poslane u Slav. Brodu i Novu Gradišui do 7.12, ali sve to još stoji. Zašto nisu poslani računi građanima, policiji i vojsci. Kako to? To je moralo biti poslano do 7.12.1994? Baš čudno...
Penjem se na kat, kolege i kolegice me grle i govore "Klindžo, ti si ipak živ". Čudim se "Pa naravno da sam živ". Dolazim do kata Direktora i tajnice „Dobar dan”. Direktor Ivan B. odmah kaže tajnici „Pronašli su Željka. Zovite Zagrebu da je pronađen”. Čudim se, gdje sam to ja nestao, što je to?
Izlazi Tehnički direktor Milivoj M, ugleda me - i bježi. Pa zašto bježi? Odem 3 koraka prekoputa u drugu sobu gdje se ostavljaju i potpisuju dokumenti. Nosim potvrde iz Bolnice, a tu se žena se čudi „Pa vi ste živi?”. „Jesam, a što je s vama, što se ovdje događa?”.
Žena kaže „Govore se da ste uništili sve najnovije američke DEC Alpha uređaje Pošte/TKC?. Policija vas danima traži?. Nestali ste? Pobjegli ste u Bosnu?”. Rekoh „Curo to je koješta. Ništa od toga nema aha, to M. Meter i Anica T. opet nešto petljaju. Ne vole me pa petljaju. De vi upišite moje najnovije podatke od dokora i kopiraj mi potpisane podatke iz Bolnice, ja dva mjeseca neću raditi. Onda zapitam tu curu: „Pokažite vi službenu knjigu tu kod vas. Je li sve točno upisano i 1.12.1994?”. Ona se crveni, i pokazuje bez riječi - vidim: izrezan je taj list. Nema mene u službenoj knjizi 1.12.1994. Dakle nisam prijavljen da sam bolestan. Aha, baš krasno. Otputavao sam u ništa, koješta. I ta cura isto bježi...
Razgovor o rezultatima
Vratim se 3 metra do tajnice Direktora Pošte/TKC Slavonski Brod: „Molim odmah vaš telefon, zovite odmah Zagreb, tajnicu Glavnog Direktora cijelog Hrvatskog i Njemačkog Telekoma".
Javljam se Zagrebu: „Molim sve snimajte. Ovo će biti zanimljivo i za policiju, i za Hrvatski i Njemački Telekom".
„Dobar dan, ja sam zaposlenik Telekoma Željko Klindžić, 35000 Slavonski Brod. Radili smo posao za Novi Imenik. U Slavonskom Brodu je radila moja ekipa od ukupno mojih 13 ljudi i završili smo sve u zadanom roku: prije 1.12.1994. Sasvim je završen naš Novi Imenik, svaka točka provjerene 3 puta. Otišle su 2 kopije podataka odmah autom u Zagreb . Radili smo 2 mjeseca, ponekad i od 7 ujutro do 20 sati.
Od toga sam na kraju, kada je već sve bilo završeno, ja sam iznenadno privremeno oslijepio od posla. Evo vratio sam se danas iz Zagreba i osjećam se sasvim bolje. Vratio sam se nazad u BolnicuSB.hr Slavonski Brod. Moja supruga donijela s kolegicom iz Bolnice potvrdu za jedan dan prije 1.12.1994. Netko je potrgao u TKC taj dokument s kojim je BolnincaSB.hr izdala papire u TKC Slavonski Brod, to je ukradeno u TKC. Vratio sam se iz Zagreba danas 15.12.1994. u Slavonski Brod. Vidim: netko je otrgnuo list u kojem je bila potvrda da sam ja u bolovanju od 1.12.1994.
Odvezen sam u Zagreb tada, nisam vidio ništa amo mraj. Ipak sam ozdravljen i vraćen danas 14.12.1994. popodne iz Zagreba u Slavonski Brod. Danas je 15.12, susjed me odvezao autom i donio sam najnovije dokumente Bolnica iz Broda i Zagreba. Doktori su rekli da ne moram minimalno 2 mjeseca raditi u Pošta/TKC.
Osobe Tehnički direktor Milivoj M. i desna ruka Anica T. su organizirali pokušaje da se mene zatvori, odnesu me silom u Bosnu, a tamo će me možda ubiti. Ali oni nisu završili svoje redovite obvezne radova do 15.12.1994. Čeka se na dostavu računa svih građanima Slavonskog Broda već 10 dana. Anica T. namjerno nije dostavila račune firmama, građanima, policiji i vojsci. To se mora plaćati svakog mjeseca do 7-tog dana. A sad je 15.12. i nije poslan ni jedan račun. To je jako čudno.
Tvrdi Anica da sam ja, Željko Klindžić, uništio DEC Alpha server, što nije istina. Jer ti svi USA serveri trebaju doći u Hrvatsku tek nakon godinu dana, ili duže, iz USA. Pa kako bi ja mogao uništiti opremu koja još nije ni stigla?
Osoba Anica T, tvrdi da ona nije mogla poslati građanima račune za mjesečno plaćanje računa, jer sam ja oštetio stari server Pošte. Ja s tom starudijom nemam ništa. Nikada to nisam ni dotakao. Vitas, inženjer Pošte, radi s tim serverom svaki dan bez ikakva problema, od jutra do naveče, svaki dani, dakle Anica T. laže.
Dakle ja sam Željko Klindžić koji nije nestao, već sam na bolovanju još oko 2 mjeseca”.
Ima kasnije i nastavak: Finale Novog Imenika
Oni su tih dvoje gore spomenutih, pokupili su tiho, da ne znaju drugi, sav novac i sve nagrade. A moji ljudi i ja smo zaradili radeći teškim radom - nula. Naše plaće i nagrade su odlepršale, kamo gdje? Zna se tko je to sredio.
Poslije siječnja 1992, ostalo nama koji smo radili, nadali smo se dobiti plaću i nagrade, jer smo bili na vrhu, samo mi od 6 gradova smo bili među najboljima. Bolji smo bili od drugih 50+ gradova - mnogi su kasnili, a mi smo odradili sve 2 dana prije 1.12.1994. I radnici i ja umjesto obećane plaće i nagrade dobili smo - ništa. T.j. neki koji nisu radili ništa se sami nagradili ...
Još 1993 sam zaradio novaca od USA (za moje rješenje ratnih robota i postao sam iz US Dr sc...) uzeo sam taj novac iz moje banke, podijelio novac mojim radnicima, jer mene je bilo stid. Radili su odlično, a nisu im plaćeno nagradama i plačanje posla. Rekao sam mojim radnicima "evo nagrade, jer bili ste najbolji". Nisam im rekao odakle mi novac i da mi ostalo u banci poslije skoro ništa.
Uživanje je uvijek kada dobri radnici budu radosni i ponosni.
Tako se radi kad se radi.
A ostalo neću komentirati ......
Labor omnia vincit.
Željko Klindžić
Naselje kralja Tomislava 3/1
35000 Slavonski Brod
HRVATSKA
30.8.2026, neki (isti on kojeg znamo...) haker opet mi upada, brlja i dobacuje ... 2.8.2026, haker opet upada i mjenja moje bočke(?) po tečku(?), da ispadne da to ja krivo pipem(?) prize (?) neka uživa ...
Podižemo prvi Novi Telefonski Imenik Hrvatske
Počeo je sastanak u Slavonskom Brodu kod Direktora Ivana B. Direktor Ivan D: kaže „Rekao sam točno i jasno. Da se radi dva mjeseca sve do 1.12.1991. Trebam glavnu osobnu koja će se potpisati da ako zakasni 2.12. odmah na je to kraj tvog posla. Dobiva onaj tko ne zakasni i dobiva nagradu i dodatni novac. Pričali ste o papirima i zadacima te novim odobrenjima. Sve je spremno”. Dakle tko će popisati i dobiti otkaz i nagradu.Tko će biti broj jedan?
Počeo sam se smješkati.
Pogledali me svi a neki i došaptavali se „taj Klindžić je budala”. Rekao sam u sebi, niste znali u Pošta/TKC da sam ja studirao na 4+ fakulteta (i + još više toga), i da sam Dr sc , teme: "Specijana elektronika, Telekomunikacije i Vojnih tehnologija, 1993". Specijalista sam za razne tehnologije, a za ovo danas trebamo vojni način rada.
Rekao sam ja ću to potpisati odmah i garantiram da ću dobiti sve završeno do 1.12.1991. Pokupiti ću i nagradu koja će dobiti najbolji. Dobro će mi doći novac jer skupljam novaca poslije siječnja i veljača i idem na malo duže skijanje.
Vjerovao sam u sebe. Kada radim nema nerada. Kao vojnik (još traje rat) u meni se aktivira moja vojna doktrina. Rekao sam "Direktore Ivan B. Vi ćete jedini vi komunicirati sa mnom. Tehnički direktor Milivoje M. i Anicu T. ne ni smiju dotaknuti ništa dok ja radim sve do 1.12.1994. Kolege vidite, potpisao sam ovaj papir. Ne brinite, pobijedniti ćemo.
A sada kolege i kolegice ostajemo samo nas troje: Direktor Ivan B, ja i tajnica. Idemo početi raditi odmah i sad. Popisano moje ime otišlo je odmah iz Slavonskog Broda i isti dan vratilo se nazad iz Zagreba i poruka:
„Sve je pod kontrolom Brođani, radite. Gospodine Željko Klindžić imate baš sve i ovlasti ovog zadatka. Svi morate završiti rad do 1.12.1994”.
Izabrao sam članove buduće ekipe ljudi koje znam da su inžinjeri, one koji znaju ali nemaju trenutno posla i novaca. Izabrati ću 20 najboljih, mlađih. Ljudi koji poznaju IT i računala. Nekima od njih sam prije predavao, a pred mnom moraju mi dokazati svoje znanje.
Kupljeno je odmah 11 novih računala iz Zagreba, moje računalo i još jedno od prije, Odavno sam poznati specijalista za servisiranje elektronike i računala. Još od 1979 do danas. Direktor Ivan B. je potvrdio listu od 20 radnika i kupio odlična računala iz Zagreba. Raditi ćemo sa 10 - 12 dnevno. Ponekad i subotom i nedjeljom. Ostali ljidio su rezerva. Ako neki ne mogu izdržati tempo, pomati ću im.
Rekao sam raditi ćemo 2 mjeseca ponekad i od jutra do sumraka. Ako trebamo proširi broj radnika i na 12-15 ako treba. Biti će teško. Moji radnici će 2 mjeseca imati solidnu plaću, dogovorili smo to s Direktorom Ivanom B. Naša posebna velika soba na vrhu zgrade svaki dan se zaključavala i zapčatili. Sve što radimo na kraju dana odlazi u sef Direktora Ivana B.
Dobio sam najboljih ljudi spremnih raditi i pod teškim uvjetima. Ako kasnimo ponekad ćemo raditi od 7 do 20 sati. Rekao sam mojoj ekipi „ako ne bude to gotovo unutar 2 mjeseca - nema dobre plaće ni za vas, ni za mene. Ako dobro radimo stiže nam novac. Krenimo. Otvorio sam se, kao strog i precizan zapovjednik. Rekao sam prvi dan „nema milosti - mi sada ratujemo”.
Donosio sam mojoj ekipi, iz osobnih mojih novaca, neka jela, kolača, sokove i naravno kave. Radio nam je svirao da svi budemo veseliji. Ručak je normalno besplatan u zgradi Pošte. Svako jutro i popodbe i do večeri pjevuckali su i zapjevali moji ljudi pjesmicu „pobjediti ćemo, hoćemo, hoćemo...”.
I uspjeli smo!
Završili smo zadani posao do 30.11.1994!
Veselo razgovaramo do 10 sati i radujemo se. Nema se više što raditi, gotovo je.
Auto je krenuo za Zagreb sa 2 zapečane kopije, i još dve zapečačene kopije i zapečan sef Direktora Ivana B.
Sve mi je do podne postalo drago i svi radosni. U podne kažu moji dragi radnici: „Željko, zašutili ste. Što je?”. Rekoh im ”Posao je gotov, dvije kopije otišle u Zagreb. Ali ja od podneva sve mi se u pet-šest minutra smaračilo. Idite vi na ručak, ja ne vidim više skooro ništa. Oko mene je sada skoro sasvim mrak”. Dve cure su počele plakati, a dečki su bili zaprepašteni. Rekao sam im iznenadno nestajem u mrak. Neću plakanja. Završili smo odličan posao, i vodite me u Bolnicu". Odvezli su me u Bolnicu a moja supruga Dina (radila je odavno u Bolnici) kad je sznala i da sam bolestan počela je plakati i jecati. Čula je od doktora da možda više nikad neću vidjeti sunca, jer možda imam rak.
Bolnica me sutradan poslala u Zagreb. Naša susjeda s njenim autom ujutro su s mojom suprugom odnijela u Pošta/TKC s papirima Bolnice, jer sam teško bolestan. Dvije kopije od doktora radnica u Pošti/TKC upisala sve podatke da sam bolestan i moja uspruga je utela i jednu kopiju potvrde. Pitali kolege u TKC "kako je Klindžo" i saznali da ne vidim ništa, možda imam rak.
O Zagrebu pretraživali me doktori s njihovim aparatima, a oko mene stalno ostaje totalni mrak. Dr Vida de Marin se pobrinula za mene. Tiho mi je i ljubazno rekla: „Željko nemate rak. Raditi ćemo s vama ovih dana i uskoro ćete opet ugledati sunce”. Rekla je kasnije na odlasku opet u Slav. Brod "Treba vam 2, ili više, mjeseci odmora. Pretjerali ste radeći. Morate čuvati oči. Idite poslije svakog nekog posla češće u prirodu. Ne raditi tako puno svaki dan sa kompjuterima: Morate sada nositi neko vrijeme i tamne naočale".
Vraćen sam iz Zagreba dopodne 15.12.1994. u Slavonski Brod. Doktori u Brodu su finalno rekli: minimalno 2 mjeseca bolovanja, koristite tamne naočalima. Odvezli me odmah prijatelji do Pošte/Telekoma, čekaju me njih dvojica da se ja mogu vratiti u moj stan.
Dolazim na ulaz Pošte/TKC i čudim se: danas je 15.12, a te velike kutije u centru zgrade su računima trebale su biti poslane u Slav. Brodu i Novu Gradišui do 7.12, ali sve to još stoji. Zašto nisu poslani računi građanima, policiji i vojsci. Kako to? To je moralo biti poslano do 7.12.1994? Baš čudno...
Penjem se na kat, kolege i kolegice me grle i govore "Klindžo, ti si ipak živ". Čudim se "Pa naravno da sam živ". Dolazim do kata Direktora i tajnice „Dobar dan”. Direktor Ivan B. odmah kaže tajnici „Pronašli su Željka. Zovite Zagrebu da je pronađen”. Čudim se, gdje sam to ja nestao, što je to?
Izlazi Tehnički direktor Milivoj M, ugleda me - i bježi. Pa zašto bježi? Odem 3 koraka prekoputa u drugu sobu gdje se ostavljaju i potpisuju dokumenti. Nosim potvrde iz Bolnice, a tu se žena se čudi „Pa vi ste živi?”. „Jesam, a što je s vama, što se ovdje događa?”.
Žena kaže „Govore se da ste uništili sve najnovije američke DEC Alpha uređaje Pošte/TKC?. Policija vas danima traži?. Nestali ste? Pobjegli ste u Bosnu?”. Rekoh „Curo to je koješta. Ništa od toga nema aha, to M. Meter i Anica T. opet nešto petljaju. Ne vole me pa petljaju. De vi upišite moje najnovije podatke od dokora i kopiraj mi potpisane podatke iz Bolnice, ja dva mjeseca neću raditi. Onda zapitam tu curu: „Pokažite vi službenu knjigu tu kod vas. Je li sve točno upisano i 1.12.1994?”. Ona se crveni, i pokazuje bez riječi - vidim: izrezan je taj list. Nema mene u službenoj knjizi 1.12.1994. Dakle nisam prijavljen da sam bolestan. Aha, baš krasno. Otputavao sam u ništa, koješta. I ta cura isto bježi...
Razgovor o rezultatima
Vratim se 3 metra do tajnice Direktora Pošte/TKC Slavonski Brod: „Molim odmah vaš telefon, zovite odmah Zagreb, tajnicu Glavnog Direktora cijelog Hrvatskog i Njemačkog Telekoma".
Javljam se Zagrebu: „Molim sve snimajte. Ovo će biti zanimljivo i za policiju, i za Hrvatski i Njemački Telekom".
„Dobar dan, ja sam zaposlenik Telekoma Željko Klindžić, 35000 Slavonski Brod. Radili smo posao za Novi Imenik. U Slavonskom Brodu je radila moja ekipa od ukupno mojih 13 ljudi i završili smo sve u zadanom roku: prije 1.12.1994. Sasvim je završen naš Novi Imenik, svaka točka provjerene 3 puta. Otišle su 2 kopije podataka odmah autom u Zagreb . Radili smo 2 mjeseca, ponekad i od 7 ujutro do 20 sati.
Od toga sam na kraju, kada je već sve bilo završeno, ja sam iznenadno privremeno oslijepio od posla. Evo vratio sam se danas iz Zagreba i osjećam se sasvim bolje. Vratio sam se nazad u BolnicuSB.hr Slavonski Brod. Moja supruga donijela s kolegicom iz Bolnice potvrdu za jedan dan prije 1.12.1994. Netko je potrgao u TKC taj dokument s kojim je BolnincaSB.hr izdala papire u TKC Slavonski Brod, to je ukradeno u TKC. Vratio sam se iz Zagreba danas 15.12.1994. u Slavonski Brod. Vidim: netko je otrgnuo list u kojem je bila potvrda da sam ja u bolovanju od 1.12.1994.
Odvezen sam u Zagreb tada, nisam vidio ništa amo mraj. Ipak sam ozdravljen i vraćen danas 14.12.1994. popodne iz Zagreba u Slavonski Brod. Danas je 15.12, susjed me odvezao autom i donio sam najnovije dokumente Bolnica iz Broda i Zagreba. Doktori su rekli da ne moram minimalno 2 mjeseca raditi u Pošta/TKC.
Osobe Tehnički direktor Milivoj M. i desna ruka Anica T. su organizirali pokušaje da se mene zatvori, odnesu me silom u Bosnu, a tamo će me možda ubiti. Ali oni nisu završili svoje redovite obvezne radova do 15.12.1994. Čeka se na dostavu računa svih građanima Slavonskog Broda već 10 dana. Anica T. namjerno nije dostavila račune firmama, građanima, policiji i vojsci. To se mora plaćati svakog mjeseca do 7-tog dana. A sad je 15.12. i nije poslan ni jedan račun. To je jako čudno.
Tvrdi Anica da sam ja, Željko Klindžić, uništio DEC Alpha server, što nije istina. Jer ti svi USA serveri trebaju doći u Hrvatsku tek nakon godinu dana, ili duže, iz USA. Pa kako bi ja mogao uništiti opremu koja još nije ni stigla?
Osoba Anica T, tvrdi da ona nije mogla poslati građanima račune za mjesečno plaćanje računa, jer sam ja oštetio stari server Pošte. Ja s tom starudijom nemam ništa. Nikada to nisam ni dotakao. Vitas, inženjer Pošte, radi s tim serverom svaki dan bez ikakva problema, od jutra do naveče, svaki dani, dakle Anica T. laže.
Dakle ja sam Željko Klindžić koji nije nestao, već sam na bolovanju još oko 2 mjeseca”.
Ima kasnije i nastavak: Finale Novog Imenika
Oni su tih dvoje gore spomenutih, pokupili su tiho, da ne znaju drugi, sav novac i sve nagrade. A moji ljudi i ja smo zaradili radeći teškim radom - nula. Naše plaće i nagrade su odlepršale, kamo gdje? Zna se tko je to sredio.
Poslije siječnja 1992, ostalo nama koji smo radili, nadali smo se dobiti plaću i nagrade, jer smo bili na vrhu, samo mi od 6 gradova smo bili među najboljima. Bolji smo bili od drugih 50+ gradova - mnogi su kasnili, a mi smo odradili sve 2 dana prije 1.12.1994. I radnici i ja umjesto obećane plaće i nagrade dobili smo - ništa. T.j. neki koji nisu radili ništa se sami nagradili ...
Još 1993 sam zaradio novaca od USA (za moje rješenje ratnih robota i postao sam iz US Dr sc...) uzeo sam taj novac iz moje banke, podijelio novac mojim radnicima, jer mene je bilo stid. Radili su odlično, a nisu im plaćeno nagradama i plačanje posla. Rekao sam mojim radnicima "evo nagrade, jer bili ste najbolji". Nisam im rekao odakle mi novac i da mi ostalo u banci poslije skoro ništa.
Uživanje je uvijek kada dobri radnici budu radosni i ponosni.
Tako se radi kad se radi.
A ostalo neću komentirati ......
Labor omnia vincit.
Željko Klindžić
Naselje kralja Tomislava 3/1
35000 Slavonski Brod
HRVATSKA
30.8.2026, neki (isti on kojeg znamo...) haker opet mi upada, brlja i dobacuje ... 2.8.2026, haker opet upada i mjenja moje bočke(?) po tečku(?), da ispadne da to ja krivo pipem(?) prize (?) neka uživa ...
