FOTOGRAFIJA
Šareno vrijeme dana koji dolaze
Ovih dana slijedi nam šareno vrijeme na kraju ožujka 2026. Par dana sunca, pa par dana kiša, i tako dalje. Slično baš kako mi je i život oduvijek bio šaren i promjenjiv. Bio sam u stvari šarena ptica. Malo sreće i radosti, pa malo straha, treći put teški, četvrti puta i nemogućeg rada koji jednostavni slomim i rješim, prije ii kasnije. Moj život me vodio u Svijet od Amerike do Indonezije, i namjerno i nenamjerno. Vidio sam i saznao puno toga i o samom sebi. Pa znam da je život stvarno šarena ptica...
Samo uživati u hrani, spavati svaki cijeli dan, a ne raditi ništa novo, nije moj đir.
Ključna značenja pojma "đir" uključuju:
Šetnja ili vožnja: Najčešće se odnosi na laganu šetnju, vožnju autom ili motorom ("napraviti đir").
Trend i moda: Fraza "biti u điru" znači biti u modi, pratiti aktualne trendove ili biti aktivan u društvu.
Kružni obilazak: Obilazak određenog mjesta, poput "đira po gradu".
Zezancija/Zafrkancija: "Uzet nekoga u đir" znači nekoga uzeti na pik, ismijavati ga ili se šaliti na njegov račun.
Stil života: Predstavlja opuštenost i "provitravanje glave"
Ja oduvijek radim drugačije od verzija Splita. Moj moto je bio: pogledam i vidi nešto novo, pa učim i naučim. Pa tek onda poigraj se s novim igračkama. Jer cijeli život, od malena do danas, ja sam se u stvari "igrao". Od malog mede i učenja od već sa 6-7 godina s djedom Sjepanom, učio me svega što postoji s raznim alatima. Bio je on Majstor nad Majstorima, i prenosio to sve na mene. Plus toga kasnije u učenju moga oca Mije Klindžića iz Vrbove, naučilo me o svegu što u životu treba živjjeti i stvoriti i koji je put kojim ćeš sine sam ići. Poslao otac u gradsku bibllioteci Slavonskog Broda, da čitaš tu svašta, probaj. A meni se to jako svidjelo, čitao i pročitao - sve. Da - baš sve u toj biblioteci, naravno ne stranih jezika, već samo na HR, nekih cca 80% knjiga. Uživao sam donositi hrpe knjiga iz biblioteke. . Od četvrtog do osmog razreda osnovne škole sam uživano čitajući, baš svega i svašta. Jer ja sam radoznala sam mačka...
Pročitao sam sve što ima u toj Biblioteci i biilo je jako zanimljivo sve, čitati samo one knjige u školi dobijem uvijek 5 i posalo mi to dosadno . Ja sam u stvari neka vrsta mačke, koja radoznalo sve proučava i onda se poslije cijeli dan igra. Na način da nikome ne bude opasno, ni za mene nešto žalosno, ni krivo raditi ili neštp lože govoriti...
Moj otac mi je rekao: od malena uči i nauči, da sam znaš unaprijed i uvijek i saznaš sve što te sutra čeka.
Kasnije, kako sam odrastao, moje igre su postajale sve ozbiljinje. Od takulteta (četiri faksa do doktorarata, moja šira ekipa i u USA i HR za doba prije i tijekom rata, do učenja i vojne tehnologije). Moj životu je uvijek bio ozbiljian, i oprezan, da ne pogriješim i ne skrenim u krivom smjeru. I nisam u životu nikada ubio nikoga u ratu, nisam pogazio nikog autom mojom vožnjim (milijun i 200 tisuča vožnji) , ma ni pjetla zgazio, policija nikada me nije kažnjvala. Prije svega sam se fokusirao i poštivao, i volim, prave i poštene ljude. Od onih loših, samo se tiho sklonim, to je sve, i bez riječi išao sam dalje.
A politika? Ne. Ni prije, ni sad, ni sutra. To nije bio moj put, naučio me tako moj otac Mijo "skloni se od bilo kalve politike". Krenuo sam u Svijet kao inžinjer i do sada sam kao osnova toga. Oduvijek sam s običnim ljudima govorio i potpisivao se njima s mojim jednim potpisom (osim kod zapošlavanja u novu firmu ili Državu, ako me to nešto pita). Nakon od mog prvog fakulteta, sve do nedavno, sam pisao i govorio da sam sam "inžinjer elektronike i telekomunikacija" i ništa više.
Jer moj otac me ovako naučio: "Ne hvali se sine, nikad, jer od od tebe bježati će ljudi, jer nekima je strah, drugima stid i dozvoljavao sam koji idu krivo ili o tebi pričaju, a pojma nemaju, zvijek netko odozgor naređuje i moraš radi ali što prije se skloni ako to ne valja. Treći bi bili bili u krivu jer oni i bez učenja sve na svijetu znaju, a u stvari ništa ne znaju i tako dalje. I moj djed Stjepan (po njemu sam kršten kao Stjepan) je bio radostan kada sam s odličnim ocjenama dobio ni ocjenu 10 u BanjaLuci. Zato sam i nosio i po svijetu, da sam ja samo "obični inžinjer elektronike i telekomikacija". Moj djed Stjepan i ja samo bili jedno, širom svijeta.
Vrijeme s vremenom blijedi. Hoćeš ili inećeš - to je povijest, a povijest sve blijedi.. I ja sam danas samo Željko Klindžić i nitko drugo ime i nativ. Diplome, priznanja, dokumenti, ma sve to odlazi ili sam već dio i bacio, nestaje. Povijest je povijest, to je put u ništa.
Ja voli samo fotografirati mojim foto aparatima i pisati moje priče i online knjige, samo pristojno, bez politike i previše samo hvale. Jer imati prijatelje koji te vole i poštivaju vrijedi više zlata. Obično zlato i novac nije zlato. Moraš imati, i podijeliti, što je dobro s prijateljima. Oni su zlato koje nikad ne nestaje. Oduvijek mi je dolazilo dosta novaca, zarađio sam puno, samo poštenim putem, a onda i to dijelio na moju opremu i ljudime kome je trebalo, a nemaju, ni auto, ni kompjuter, ni TV, netko ima djecu a sirmašan je s puno djece itd. Volio sam uvijek s nekim podijelito, a ne spremati novac u banke za budućnost.
---
Ovaj tekst na kraju završava s mojom današnjicom:
moj život je kao šarena prica, boje razne, bilo i straha i radosti, nekad jako teško ali i veselo, ukratko
Sve boje života sam preživi na 75+ godini (u šali kažem svima - ma živjeti ću još i još, sve do 200 godina, i dobijem tako osmjeh!, Kad ti se netko osmjehne nagrađeni smo i ja i on, Jer životinje i čovjek ima ugrađeno nešto zajedničko. Znam to od kad sam studirao i temu iz psihologije u BG vezano za temu o razlici čovjeka i životinje. Obadva prvo se pogledaju plašeći hoće li pobjeći ili napadajući. Onda ako je prijatelji, a ne napadač, i životinje isto osjeća kao i ljudi i budu NAGRAĐENI.
Mozak životinje ili čovjeka, ako se osmjehnu, automatski "kažu u sebi" - to je prijatelj, ne bojim ga se, to je naš.
Hormoni u mozgu te nagrađuje, a sindrom i simpom je osmjeh i ideš sretan dalje.
Zato ne zaboravite: uvijek se osmjehnite, budite uvijek, i veseli čak, ako ste i bolesni. Obvezno se bar malo osmjenite. Jer time obadva kad se sretnmo budu obadva nagrađeni u sebu. Posebni hormoni se time čine zdravlje i životinje i na isti načinm čovjeka i životinje. Sjetite se zašto se mačka ili pas vesele kad je kraj vas. To je u njima skupljanje hormona, zato vam mečke i psi vole. Ućio sam i to i naučio, i dobio najvišu ocjenu u BG oko godinu dana. I vi i vašu djecu od malena obavezeno naučite da ljudi moraju kada se sretnu budi vedri i što vije s osmjehnom. Čak i u prolazu bez riječi uz osmjeh se međusobno nagrađujete. Dakle, hodaje i po svuda pristojno pokažite se vedro, ma i kad vam se plače.
Recite nekome veselo, neki vic, pričicu itd, da okolina to vidi i ćuje i biti ćete automatski i vi i oni nagrađeni u sebi i okolini...
Širite ovo svima, od djece do staraca.
Ako to već to ne znate što, i kako, i zašto.
Sa 75 godina sami malo usporio,
no još uvijek sam tu, među živima.
Festnia Lente ( To je latinski jezik)
Znači: požuri, ali polako, da ne slomiš noge
---
Željko Klindžić
ex Webdev, Tech Writer & Photographer
Slavonski Brod
HRVATSKA
Samo uživati u hrani, spavati svaki cijeli dan, a ne raditi ništa novo, nije moj đir.
A što je to "đir"?
Đir (talijnski giro, obilazak) označava kratku šetnju, vožnju ili obilazak, najčešće u krug, a u Dalmaciji je to neizostavan dio kulture provođenja vremena. Izraz se često koristi za opušteno kretanje, ugođaj, trend ("biti u điru") ili stil života, a može značiti i napraviti krug po gradu ili rivi.Ključna značenja pojma "đir" uključuju:
Šetnja ili vožnja: Najčešće se odnosi na laganu šetnju, vožnju autom ili motorom ("napraviti đir").
Trend i moda: Fraza "biti u điru" znači biti u modi, pratiti aktualne trendove ili biti aktivan u društvu.
Kružni obilazak: Obilazak određenog mjesta, poput "đira po gradu".
Zezancija/Zafrkancija: "Uzet nekoga u đir" znači nekoga uzeti na pik, ismijavati ga ili se šaliti na njegov račun.
Stil života: Predstavlja opuštenost i "provitravanje glave"
Ja oduvijek radim drugačije od verzija Splita. Moj moto je bio: pogledam i vidi nešto novo, pa učim i naučim. Pa tek onda poigraj se s novim igračkama. Jer cijeli život, od malena do danas, ja sam se u stvari "igrao". Od malog mede i učenja od već sa 6-7 godina s djedom Sjepanom, učio me svega što postoji s raznim alatima. Bio je on Majstor nad Majstorima, i prenosio to sve na mene. Plus toga kasnije u učenju moga oca Mije Klindžića iz Vrbove, naučilo me o svegu što u životu treba živjjeti i stvoriti i koji je put kojim ćeš sine sam ići. Poslao otac u gradsku bibllioteci Slavonskog Broda, da čitaš tu svašta, probaj. A meni se to jako svidjelo, čitao i pročitao - sve. Da - baš sve u toj biblioteci, naravno ne stranih jezika, već samo na HR, nekih cca 80% knjiga. Uživao sam donositi hrpe knjiga iz biblioteke. . Od četvrtog do osmog razreda osnovne škole sam uživano čitajući, baš svega i svašta. Jer ja sam radoznala sam mačka...
Pročitao sam sve što ima u toj Biblioteci i biilo je jako zanimljivo sve, čitati samo one knjige u školi dobijem uvijek 5 i posalo mi to dosadno . Ja sam u stvari neka vrsta mačke, koja radoznalo sve proučava i onda se poslije cijeli dan igra. Na način da nikome ne bude opasno, ni za mene nešto žalosno, ni krivo raditi ili neštp lože govoriti...
Moj otac mi je rekao: od malena uči i nauči, da sam znaš unaprijed i uvijek i saznaš sve što te sutra čeka.
Kasnije, kako sam odrastao, moje igre su postajale sve ozbiljinje. Od takulteta (četiri faksa do doktorarata, moja šira ekipa i u USA i HR za doba prije i tijekom rata, do učenja i vojne tehnologije). Moj životu je uvijek bio ozbiljian, i oprezan, da ne pogriješim i ne skrenim u krivom smjeru. I nisam u životu nikada ubio nikoga u ratu, nisam pogazio nikog autom mojom vožnjim (milijun i 200 tisuča vožnji) , ma ni pjetla zgazio, policija nikada me nije kažnjvala. Prije svega sam se fokusirao i poštivao, i volim, prave i poštene ljude. Od onih loših, samo se tiho sklonim, to je sve, i bez riječi išao sam dalje.
A politika? Ne. Ni prije, ni sad, ni sutra. To nije bio moj put, naučio me tako moj otac Mijo "skloni se od bilo kalve politike". Krenuo sam u Svijet kao inžinjer i do sada sam kao osnova toga. Oduvijek sam s običnim ljudima govorio i potpisivao se njima s mojim jednim potpisom (osim kod zapošlavanja u novu firmu ili Državu, ako me to nešto pita). Nakon od mog prvog fakulteta, sve do nedavno, sam pisao i govorio da sam sam "inžinjer elektronike i telekomunikacija" i ništa više.
Jer moj otac me ovako naučio: "Ne hvali se sine, nikad, jer od od tebe bježati će ljudi, jer nekima je strah, drugima stid i dozvoljavao sam koji idu krivo ili o tebi pričaju, a pojma nemaju, zvijek netko odozgor naređuje i moraš radi ali što prije se skloni ako to ne valja. Treći bi bili bili u krivu jer oni i bez učenja sve na svijetu znaju, a u stvari ništa ne znaju i tako dalje. I moj djed Stjepan (po njemu sam kršten kao Stjepan) je bio radostan kada sam s odličnim ocjenama dobio ni ocjenu 10 u BanjaLuci. Zato sam i nosio i po svijetu, da sam ja samo "obični inžinjer elektronike i telekomikacija". Moj djed Stjepan i ja samo bili jedno, širom svijeta.
Vrijeme s vremenom blijedi. Hoćeš ili inećeš - to je povijest, a povijest sve blijedi.. I ja sam danas samo Željko Klindžić i nitko drugo ime i nativ. Diplome, priznanja, dokumenti, ma sve to odlazi ili sam već dio i bacio, nestaje. Povijest je povijest, to je put u ništa.
Ja voli samo fotografirati mojim foto aparatima i pisati moje priče i online knjige, samo pristojno, bez politike i previše samo hvale. Jer imati prijatelje koji te vole i poštivaju vrijedi više zlata. Obično zlato i novac nije zlato. Moraš imati, i podijeliti, što je dobro s prijateljima. Oni su zlato koje nikad ne nestaje. Oduvijek mi je dolazilo dosta novaca, zarađio sam puno, samo poštenim putem, a onda i to dijelio na moju opremu i ljudime kome je trebalo, a nemaju, ni auto, ni kompjuter, ni TV, netko ima djecu a sirmašan je s puno djece itd. Volio sam uvijek s nekim podijelito, a ne spremati novac u banke za budućnost.
---
Ovaj tekst na kraju završava s mojom današnjicom:
moj život je kao šarena prica, boje razne, bilo i straha i radosti, nekad jako teško ali i veselo, ukratko
Sve boje života sam preživi na 75+ godini (u šali kažem svima - ma živjeti ću još i još, sve do 200 godina, i dobijem tako osmjeh!, Kad ti se netko osmjehne nagrađeni smo i ja i on, Jer životinje i čovjek ima ugrađeno nešto zajedničko. Znam to od kad sam studirao i temu iz psihologije u BG vezano za temu o razlici čovjeka i životinje. Obadva prvo se pogledaju plašeći hoće li pobjeći ili napadajući. Onda ako je prijatelji, a ne napadač, i životinje isto osjeća kao i ljudi i budu NAGRAĐENI.
Mozak životinje ili čovjeka, ako se osmjehnu, automatski "kažu u sebi" - to je prijatelj, ne bojim ga se, to je naš.
Hormoni u mozgu te nagrađuje, a sindrom i simpom je osmjeh i ideš sretan dalje.
Zato ne zaboravite: uvijek se osmjehnite, budite uvijek, i veseli čak, ako ste i bolesni. Obvezno se bar malo osmjenite. Jer time obadva kad se sretnmo budu obadva nagrađeni u sebu. Posebni hormoni se time čine zdravlje i životinje i na isti načinm čovjeka i životinje. Sjetite se zašto se mačka ili pas vesele kad je kraj vas. To je u njima skupljanje hormona, zato vam mečke i psi vole. Ućio sam i to i naučio, i dobio najvišu ocjenu u BG oko godinu dana. I vi i vašu djecu od malena obavezeno naučite da ljudi moraju kada se sretnu budi vedri i što vije s osmjehnom. Čak i u prolazu bez riječi uz osmjeh se međusobno nagrađujete. Dakle, hodaje i po svuda pristojno pokažite se vedro, ma i kad vam se plače.
Recite nekome veselo, neki vic, pričicu itd, da okolina to vidi i ćuje i biti ćete automatski i vi i oni nagrađeni u sebi i okolini...
Širite ovo svima, od djece do staraca.
Ako to već to ne znate što, i kako, i zašto.
Sa 75 godina sami malo usporio,
no još uvijek sam tu, među živima.
Festnia Lente ( To je latinski jezik)
Znači: požuri, ali polako, da ne slomiš noge
---
Željko Klindžić
ex Webdev, Tech Writer & Photographer
Slavonski Brod
HRVATSKA
