FOTOGRAFIJA
Šareno vrijeme dana koji dolaze
Ovih dana slijedi nam šareno vrijeme na kraju ožujka 2026. Par dana sunca pa par dana kiša i tako dalje. Slično baš kako mi je i život oduvijek bio promjenjiv. Bio sam u stvari šarena ptica. Malo sreće i radosti, pa malo straha, treći put teški, četvrti puta i nemogućeg rada koji jednostavni slomim i rješim, prije ii kasnije. Moj život me vodio u Svijet od Amerike do Indonezije, i namjerno i nenamjerno.. Vidio sam i saznao puno toga i o samom sebi. Pa znam da je život stvarno šarena ptica...
Samo uživati u hrani, spavati svaki cijeli dan, a ne raditi ništa novo nije moj đir.
Ključna značenja pojma "đir" uključuju:
Šetnja ili vožnja: Najčešće se odnosi na laganu šetnju, vožnju autom ili motorom ("napraviti đir").
Trend i moda: Fraza "biti u điru" znači biti u modi, pratiti aktualne trendove ili biti aktivan u društvu.
Kružni obilazak: Obilazak određenog mjesta, poput "đira po gradu".
Zezancija/Zafrkancija: "Uzet nekoga u đir" znači nekoga uzeti na pik, ismijavati ga ili se šaliti na njegov račun.
Stil života: Predstavlja opuštenost i "provitravanje glave"
Ja oduvijek radim drugačije. Moj moto je bio pogledaj i vidi nešto novo. Uči i nauči. Pa tek onda poigraj se s novim igračkama. Jer cijeli život, od malena do danas, ja sam se u stvari igrao. Od malog mede i učenja od već sa 6-7 godina s djedom Sjepanom, svega što postoji s raznim alatima, bio je Majstor nad Majstorima, i prenosio to sve na mene. Plus toga kasnije učenje moga oca Mije Klindžića iz Vrbove naučilo me o svegu što u životu treba živjjeti i stvoriti put kojim će sam ići. Poslao otac u gradsku bibllioteci Slavonskog Broda, da čitam tu imaš svašta, probaj. A meni se to jako svidjelo i čitao i pročitao sve, Da - baš sve u toj biblioteci, naravno ne stranih jezika i HR nekih cca 10% tipa liste i popisi pječega. . Od trećeg do osmog razreda osnovne škole sam uživano čitajući, baš sve i svašta. Nilo mi je to prekrsno. jer ja sam radoznala sam mačka.
Pročitao sam sve što ima u toj Biblioteci i je biilo jako zanimljivo svei, a dosadno mi bilo samo čitati one knjige u školi, dobijem uvijek 5 i posalo mi to dosadno . Da, ja sam u stvari neka vrsta mačke, koja radoznalo sve proučava i onda se cijeli dan igra. Na način da nikome ne bude opasno, ni za mene nešto žalosno ni krivo raditi ili tako govoriti...
Moj otac mi je rekao: od malena uči i nauči, sam ja sam ti samo put. Da sam znaš unaprijed uvijek i saznaš sve što te sutra čeka.
I onda ja to pretvorim u igru, pa ili se sklonim, ako mi se to ne sviđa jer je opasno. Kasnije, kako sam odrastao, moje igre su postajale sve ozbiljinje. Od takulteta (četiri ) do doktroarata (moja tajna ekipa, USA i HR za doba preije i tijekom rata) do čak učenja vojne tehnologije. Dakle u mom životu sam bio ozbiljian, i oprezan, da ne pogriješim i ne skrenim u krivom smjeru. I nisam u životu nikada ubio nikoga u ratu, nisam pogazio nikog autom mojom vožnjim (milijun i 200 tisuča vožnji) , ma ni pjetla zgazio, policija nikada me nije kažnjvala. Prije svega san se fokusirao i poštivao i volim prave i poštene ljude. Od onih loših, samo se tiho sklonim, to je sve, i bez riječi išao sam dalje. A politika? Ne. Ni prije, ni sad, ni sutra. To nije bio moj put, naučio me tako moj otac Mijo tako skloni se od bilo kalve politike. Krenuo sam u Svijet kao inžinjer i do sada sam kao osnova to. Oduvijek sam se običnim ljudima govorio i potpisivao se njima sam s jednim potpisom (osim kod zapošlavanja u novu firmu ili Država to me nešto pita). Nakon od mog prvog fakulteta, sve do nedavno, sam pisao i govorio da sam sam "inžinjer elektronike i telekomunikacija" i ništa više.
Jer moj otac me ovako naučio: "ne hvali se, nikad, jer od od tebe bježati će ljudi, jer nekima je strah, drugima stid ili krivo o tebi pričaju a pojma nemaju, netko odozgor naređuje i moraš radi ali što prije se skoli ako to ne valja. Treći bi bili krivu jer oni i bez učenja sve na svijetu znaju a u stvari ništa ne znaju i tako dalje. I moj djed Stjepan (po njemu sam kršten kao Stjepan) je bio radostan kada sam s odličnim ocjenama dobio ni ocjenu 10 u BanjaLuci. Zato i nozio sam dalje i djedu nosim i do nedavno, da sam ja samo "obični inžinjer elektronike i telekomikacija".
Vrijeme s vremenom blijedi, hoćeš ili inećeš - to je povijest, to sve blijedi.. I ja sam danas samo Željko i nitko drugo. Diplome, priznanja, dokumenti ma sve to odlazi ili sam već bacio nestaje. Povijest je povijest, put u niša. Ja voli samo fotografirati mojim foto aparatima i pisati moje priče i online knjige, samo pristojno, bez politike i previše samo hvale. Jer imati prijatelje koji te vole i poštivaju vrijedi više zlata. Obično zlato i novac nije zlato, moraš imati, i podijeliti što je dobro, s prijateljima. Oni su zlavo koje ne nestaje. Oduvijek mi je dolazilo dosta novaca, zarađiosam puno, samo poštenim putem, a onda i to dijelio na moju opremu i čjudime kome je trebalo, a nemaju, ni auto, ni kompjuter ni TV netko ima djecu a a sirmašan sa puno djece itd. Volio sam uvijek s nekim podijelito a ne spremati u banke, za budućnost.
---
Ovaj tekst na kraju završava s mojom današnjicom: moj život je kao šarena prica, boje razne, bilo i straha i radosti, nekad jako teško ali i veselo, ukratko - sve boje života sam preživi na 75+ godini (u šali kažem svima - ma živjeti ću još i još, sve do 200 godina, i dobijem tako osmjeh).
Kad ti se netko osmjehne nagrađeni smo i ja i on, Jer životinje i čovjek ima ugrađeno nešto zajedničko. Znam to od kad sam studirao i temu iz psihologije u BG vezano za temu o razlici čovjeka i životinje. Obadva prvo se pogledaju plašeći hoće li pobjeći ili napadajući. Onda ako je prijatelji, a ne napadač, i životinje isto osjeća kao i ljudi i budu NAGRAĐENI. Mozak životinje ili čovjeka, ako se osmjehnu, automatski "kažu u sebi" - to je prijatelj, ne bojim ga se, to je naš. U hormoni u mozgu te nagrađuje a sindrom i simpom je osmjeh i ideš sretan dalje.
Zato ne zaboravite: uvijek se osmjehnite, budite uvijek, i veseli čak, ako ste i bolesni. Obvezno se bar malo osmjenite. Jer time obadva kad se sretnmo budu obadva nagrađeni u sebu. Posebni hormoni se time čine zdravlje i životinje i na isti načinm čovjeka i životinje. Sjetite se zašto se mačka ili pas vesele kad je kraj vas. To je u njima skupljanje hormona, zato vam mečke i psi vole. Ućio sam i to i naučio, i dobio najvišu ocjenu u BG oko godinu dana. I vi i vašu djecu od malena obavezeno naučite da ljudi moraju kada se sretnu budi vedri i što vije s osmjehnom. Čak i u prolazu bez riječi uz osmjeh se međusobno nagrađujete. Dakle, hodaje i po svuda pristojno pokažite se vedro, ma i kad vam se plače.
Recite nekome veselo, neki vic, pričicu itd, da okolina to vidi i ćuje i biti ćete automatski i vi i oni nagrađeni u sebi i okolini...
Širite ovo svima, od djece do staraca. Ako to već to ne znate što i kako i zašto.
Sa 75 godina sami malo usporio.
No još uvijek sam tu, među živima.
Moj moto je oduvijek bio
Festnia Lente
To je latinski jezik.
Znači: požuri ali polako da ne slomiš noge, budi precizano i točan, ne laži sam sebi
ili ... ili.. ma ima to više značenja
---
Željko Klindžić
ex Webdev, Tech Writer & Photographer
Slavonski Brod
HRVATSKA
Samo uživati u hrani, spavati svaki cijeli dan, a ne raditi ništa novo nije moj đir.
A što je to "đir"?
Đir (talijnski giro, obilazak) označava kratku šetnju, vožnju ili obilazak, najčešće u krug, a u Dalmaciji je to neizostavan dio kulture provođenja vremena. Izraz se često koristi za opušteno kretanje, ugođaj, trend ("biti u điru") ili stil života, a može značiti i napraviti krug po gradu ili rivi.Ključna značenja pojma "đir" uključuju:
Šetnja ili vožnja: Najčešće se odnosi na laganu šetnju, vožnju autom ili motorom ("napraviti đir").
Trend i moda: Fraza "biti u điru" znači biti u modi, pratiti aktualne trendove ili biti aktivan u društvu.
Kružni obilazak: Obilazak određenog mjesta, poput "đira po gradu".
Zezancija/Zafrkancija: "Uzet nekoga u đir" znači nekoga uzeti na pik, ismijavati ga ili se šaliti na njegov račun.
Stil života: Predstavlja opuštenost i "provitravanje glave"
Ja oduvijek radim drugačije. Moj moto je bio pogledaj i vidi nešto novo. Uči i nauči. Pa tek onda poigraj se s novim igračkama. Jer cijeli život, od malena do danas, ja sam se u stvari igrao. Od malog mede i učenja od već sa 6-7 godina s djedom Sjepanom, svega što postoji s raznim alatima, bio je Majstor nad Majstorima, i prenosio to sve na mene. Plus toga kasnije učenje moga oca Mije Klindžića iz Vrbove naučilo me o svegu što u životu treba živjjeti i stvoriti put kojim će sam ići. Poslao otac u gradsku bibllioteci Slavonskog Broda, da čitam tu imaš svašta, probaj. A meni se to jako svidjelo i čitao i pročitao sve, Da - baš sve u toj biblioteci, naravno ne stranih jezika i HR nekih cca 10% tipa liste i popisi pječega. . Od trećeg do osmog razreda osnovne škole sam uživano čitajući, baš sve i svašta. Nilo mi je to prekrsno. jer ja sam radoznala sam mačka.
Pročitao sam sve što ima u toj Biblioteci i je biilo jako zanimljivo svei, a dosadno mi bilo samo čitati one knjige u školi, dobijem uvijek 5 i posalo mi to dosadno . Da, ja sam u stvari neka vrsta mačke, koja radoznalo sve proučava i onda se cijeli dan igra. Na način da nikome ne bude opasno, ni za mene nešto žalosno ni krivo raditi ili tako govoriti...
Moj otac mi je rekao: od malena uči i nauči, sam ja sam ti samo put. Da sam znaš unaprijed uvijek i saznaš sve što te sutra čeka.
I onda ja to pretvorim u igru, pa ili se sklonim, ako mi se to ne sviđa jer je opasno. Kasnije, kako sam odrastao, moje igre su postajale sve ozbiljinje. Od takulteta (četiri ) do doktroarata (moja tajna ekipa, USA i HR za doba preije i tijekom rata) do čak učenja vojne tehnologije. Dakle u mom životu sam bio ozbiljian, i oprezan, da ne pogriješim i ne skrenim u krivom smjeru. I nisam u životu nikada ubio nikoga u ratu, nisam pogazio nikog autom mojom vožnjim (milijun i 200 tisuča vožnji) , ma ni pjetla zgazio, policija nikada me nije kažnjvala. Prije svega san se fokusirao i poštivao i volim prave i poštene ljude. Od onih loših, samo se tiho sklonim, to je sve, i bez riječi išao sam dalje. A politika? Ne. Ni prije, ni sad, ni sutra. To nije bio moj put, naučio me tako moj otac Mijo tako skloni se od bilo kalve politike. Krenuo sam u Svijet kao inžinjer i do sada sam kao osnova to. Oduvijek sam se običnim ljudima govorio i potpisivao se njima sam s jednim potpisom (osim kod zapošlavanja u novu firmu ili Država to me nešto pita). Nakon od mog prvog fakulteta, sve do nedavno, sam pisao i govorio da sam sam "inžinjer elektronike i telekomunikacija" i ništa više.
Jer moj otac me ovako naučio: "ne hvali se, nikad, jer od od tebe bježati će ljudi, jer nekima je strah, drugima stid ili krivo o tebi pričaju a pojma nemaju, netko odozgor naređuje i moraš radi ali što prije se skoli ako to ne valja. Treći bi bili krivu jer oni i bez učenja sve na svijetu znaju a u stvari ništa ne znaju i tako dalje. I moj djed Stjepan (po njemu sam kršten kao Stjepan) je bio radostan kada sam s odličnim ocjenama dobio ni ocjenu 10 u BanjaLuci. Zato i nozio sam dalje i djedu nosim i do nedavno, da sam ja samo "obični inžinjer elektronike i telekomikacija".
Vrijeme s vremenom blijedi, hoćeš ili inećeš - to je povijest, to sve blijedi.. I ja sam danas samo Željko i nitko drugo. Diplome, priznanja, dokumenti ma sve to odlazi ili sam već bacio nestaje. Povijest je povijest, put u niša. Ja voli samo fotografirati mojim foto aparatima i pisati moje priče i online knjige, samo pristojno, bez politike i previše samo hvale. Jer imati prijatelje koji te vole i poštivaju vrijedi više zlata. Obično zlato i novac nije zlato, moraš imati, i podijeliti što je dobro, s prijateljima. Oni su zlavo koje ne nestaje. Oduvijek mi je dolazilo dosta novaca, zarađiosam puno, samo poštenim putem, a onda i to dijelio na moju opremu i čjudime kome je trebalo, a nemaju, ni auto, ni kompjuter ni TV netko ima djecu a a sirmašan sa puno djece itd. Volio sam uvijek s nekim podijelito a ne spremati u banke, za budućnost.
---
Ovaj tekst na kraju završava s mojom današnjicom: moj život je kao šarena prica, boje razne, bilo i straha i radosti, nekad jako teško ali i veselo, ukratko - sve boje života sam preživi na 75+ godini (u šali kažem svima - ma živjeti ću još i još, sve do 200 godina, i dobijem tako osmjeh).
Kad ti se netko osmjehne nagrađeni smo i ja i on, Jer životinje i čovjek ima ugrađeno nešto zajedničko. Znam to od kad sam studirao i temu iz psihologije u BG vezano za temu o razlici čovjeka i životinje. Obadva prvo se pogledaju plašeći hoće li pobjeći ili napadajući. Onda ako je prijatelji, a ne napadač, i životinje isto osjeća kao i ljudi i budu NAGRAĐENI. Mozak životinje ili čovjeka, ako se osmjehnu, automatski "kažu u sebi" - to je prijatelj, ne bojim ga se, to je naš. U hormoni u mozgu te nagrađuje a sindrom i simpom je osmjeh i ideš sretan dalje.
Zato ne zaboravite: uvijek se osmjehnite, budite uvijek, i veseli čak, ako ste i bolesni. Obvezno se bar malo osmjenite. Jer time obadva kad se sretnmo budu obadva nagrađeni u sebu. Posebni hormoni se time čine zdravlje i životinje i na isti načinm čovjeka i životinje. Sjetite se zašto se mačka ili pas vesele kad je kraj vas. To je u njima skupljanje hormona, zato vam mečke i psi vole. Ućio sam i to i naučio, i dobio najvišu ocjenu u BG oko godinu dana. I vi i vašu djecu od malena obavezeno naučite da ljudi moraju kada se sretnu budi vedri i što vije s osmjehnom. Čak i u prolazu bez riječi uz osmjeh se međusobno nagrađujete. Dakle, hodaje i po svuda pristojno pokažite se vedro, ma i kad vam se plače.
Recite nekome veselo, neki vic, pričicu itd, da okolina to vidi i ćuje i biti ćete automatski i vi i oni nagrađeni u sebi i okolini...
Širite ovo svima, od djece do staraca. Ako to već to ne znate što i kako i zašto.
Sa 75 godina sami malo usporio.
No još uvijek sam tu, među živima.
Moj moto je oduvijek bio
Festnia Lente
To je latinski jezik.
Znači: požuri ali polako da ne slomiš noge, budi precizano i točan, ne laži sam sebi
ili ... ili.. ma ima to više značenja
---
Željko Klindžić
ex Webdev, Tech Writer & Photographer
Slavonski Brod
HRVATSKA
