SLAVONSKI BROD - Pozvan sam iz Zagreba rano ujutro u početku 1994. Telefon mi kaže "Dođite, imamo posao baš za vas osobno".
"Ja, kad?". "Ma odmah ako možete, znamo da vi imate auto. Dođite odmah.". Odmah sam odjurio u Zagreb s mojim bijelim autom Karlo, diesel Opelom koji vozi do 235 km/sat. Dobiti ću neki pravi posao!
Osigurali su mi i hotel za spavanje na tri dana, za sastanke i druženju s ljudima i gradova Hrvatske kojima su trebali biti primljeni za taj posao. Došao sam i ja na red i sve me skoro zaprepastilo.
Tu su bili ljudi iz MORH-a, budućeg Novog Telekoma i Nijemci.
MORH kaže "Baš sve znamo o vama gospodine Željko. Zbog vaših rezultata u ratu stižem vam ruku. Zaslužila je Domovina da vas zaposlimo s ovako odličnim poslom."
Nijemac je rekao " Znate njemački. Pričamo na nječkom: I mi želimo baš vas, imamo dokumente o vama, prije rata ste bili često i na poslovima u Njemačkoj. Mi ne želimo bivše iz UDBE i sličnu gamadi od prije rata, Sve ćemo ih pobacati van".
Čovjek iz Zagreba: "Gradimo sasvim Novi Hrvatski Telekom! Dolaze nam uskoro najmoderniji i najnoviji Američki DEC Alpha serveri! Njemačka nam pomaže i financira razvoj Hrvatske. Tražimo vas, biti ćemo radosni ako pristanete. Znamo sve o vama, kako su i već rekli ostali kolege danas.Tu je velika hrpa dokumenata o vama. Znamo da ste radili i upravljali starim američkim DEC PDP 11 serverom Instituta ĐĐ od 1977. i bili odličan administrator i programer. Baš to nama sada treba. Tu piše što ste vi učinili kao inspektor zadnjeg finalnog testiranja nuklearne elektrane Krško. Ma vi ste broj jedan od među pet najboljih kojih su danas tu koje vas sve takve odmah želimo zaposliti".
Bio sam zaprepašten.
Rekoh: "DA hoću taj posao! Hvala. Spreman sam i neću vas osramotiti. Ako me primite to će biti takva radost kakvu nisam mogao ni sanjati! Kad počinjem s poslom i zadacima? Mogu odmah, ovaj čas!"
Rekli su uz osmjehe: "Polako. Vi ste sada naš čovjek. Čestitamo. Javiti ćemo vam kad počinjete."
Zapitali su samo "U kojem gradu želite raditi". Rekao sam "Slavonski Brod". Zastali su malo. Pogledali jedni druge i ponovili rekli dva puta: "Zašto ne u Zagreb? Dobiti ćete i besplatni stan odmah?". Rekao sam "Ja ću u moj dragi voljeni grad Slavonski Brod. Tamo sam rođen, tamo sam se borio za moj grad u ratu, i tu ću jednog dana i umrijeti"....
Rekli su "Pa dobro". Čovjek iz MORH-a je samo vrtio glavom i rekao tiho: "Previše ste skromni gospodine Željko. Vi ste za Zagreb, a ne za vaš mali grad Brod...".
Nakon još nekoliko mjeseci čekanja poziva iz Zagreba, počeo sam s radom u lipnju 1994. u Slavonskom Brodu. Kao administrator koji čeka dolazak najnovijih DEC Alpha servera. Koje smo tek čekali…
Zagreb mi je govorio: Gospodine Željko ne morate vi još ništa raditi. Plača vam ide. Nisu još stigle Alphe. Odmarajte se. Kad vas pozovemo u Zagreb, to će biti godinu dana mira, učenja novog i upoznavanja sa svim najmodernijim servera DEC Alpha i morate za to i dodatne specijalizacije u Zagrebu. Ne žurite. Morate se i vi odmoriti malo od rata koji još traje. Polako, kako vi kažete - Festina Lente...
Govorili sm mi: Čuvajte se. Biti će teško s tim vašim Brođanima.
Loši su i nepismeni do Boga.
----
Kada se sve srijedilo do 2005. otišao sam, po mom zahtjevu,
a ne kao otpušten iz Hrvatsko/Njemačkog Telekoma
Kuda? Mirno u ništa, tamo gdje inače ne stanuje Sunce...
Prevodim: Volim Mjesečinu, u njoj je jako puno mojih tajni...
Acta est fabula
-----
Knjiga "SB PABIRCI"
Priča: "Odličan posao u Hrvatskom Telekomu"
Autor Željko Klindžić