SLAVONSKI BROD
Iz povijesti zdravstva u Slavonskom Brodu
Srednjovjekovni Brod prije vladavine Turaka, i naravno, u vrijeme Turaka, nije imao razvijenu medicinsku službu s liječnicima obrazovanim na sveučilištima. U to vrijeme u Hrvatsku su dolazili liječnici iz najrazličitijih dijelova Europe, gdje se medicina studirala na vrlo različite nacine, često isprekidano, s dužim pauzama u kojima se praktično radilo kirurgiju ili ljekarništvo, pa se ponovno vraćalo na studije.
Ti su liječnici stizali do Zagreba, Rijeke, dalmatinskih gradova ili Osijeka, ali u ih u Brodu sve do oslobađanja od Turaka, odnosno do početka 18. stoljeća nije bilo. Do tada se liječenje i medicina svode na tradicionalno narodno iskustvo, liječenje travama i vracanjem... Kako je to izgledalo može se vidjeti iz uputa za liječenje malarije (jedne od najčešćih bolesti tog vremena) koje su vrijedile u slavonskim selima:
Liječenje se provodilo na nekoliko načina, kao na primjer: bolesnik se iznenadno polije hladnom vodom i prepadne, uzme se kopriva u dužini kao bolesnik i ostavi se u vreću da se sasani i osuši; grije se mast, čeljade se ugleđe, a mast pseto pojede; uzmu se tri zrna graha i bace u bunar; sjedne se na vreću pa se preko puta preveze; uzme se trava bijelog cvijeta na nepar, pa se popije u svetoj vodici; u deci rakije umiješa se paprika i popije; izvana na vratima naopako se napiše lijevom rukom; "Nema ga vude" ili "Nema je vude", prema tome je li bolesnik muško ili žensko.
Stručna medicina zapadnog svijeta prodire u ove krajeve nakon oslobođenja od Turaka i stvaranja Vojne krajine. Kasnije se u Vojnoj krajini organiziraju sve djelatnosti, a od 1728. i kasnije i djelatnosti saniteta. Najvažniji je zadatak bio presijecanje putova najopasnijim zaraznim bolestima onoga vremena (kuga, kolera, velike boginje i stočna kuga) od Turske prema Europi.
U 18.stoljeću raste uloga saniteta u Vojnoj krajini, osobito u vrijeme vladanja Marije Terezije. Zdravstveni je savjetnik carice bio Nizozemac Gerhard van Swieten, koji je proveo mnoge reforme, od onih na unapređivanju studija medicine u Beču, do unapredjivanja saniteta Vojnoj krajini. Sanitarne propise u Krajini je bilo lakše provoditi zbog stroge vojne discipline koja je u njoj vladala. U svim većim mjestima morale su se sagraditi i organizirati karantene (kontumaci), a cijelom dužinom granice organiziran je sanitarni kordon. Organizacija kordona je bila takova da nitko i ništa živo nije smjelo prijeći s turske na "carsku" stranu. Stalnu stražu davali su domaći ljudi po načelu "sedam stražara sedam dana o svom ruhu i kruhu". Ako bi životinje prelazile rijeku, pokušalo ih se plašenjem vratiti, no ako to ne bi uspjelo, bile su ubijene iz puške i kolcima odgurnute natrag u rijeku. Ljudi su stražarski provedeni do najbližeg kontumaca. Za sve prekršitelje sanitetskih propisa vrijedile su smrtne kazne, pa cak i za one koji bi znali za prekršaj a nisu ga na vrijeme prijavili.
Prva bolnica koja se u pismenim dokumentima spominje je Vojna bolnica u Tvđavi Brod 1809.godine, kada je komisija garnizona pregledala franjevački samostan radi privremenog smještaja Vojne bolnice u vrijeme velike poplave. Iz plana tvrđave od 1834. godine vidi se da je bolnica imala 25 prostorija u južnom krilu lijevog kavalira, zauzimajući prostor od četiri kazamata u prizemlju i na katu. Bolnica je imala svoju kupaonicu, praonicu i mrtvačnicu, a u njenom se sklopu nalazila i ljekarna.
Brod je bio malo mjesto, te je mogao držati samo jednog fizika-doktora medicine, no privatna je u zarada u Brodu očito bila mala, a ni plaća nije bila velika, pa je to razlog zašto su se fizici često mijenjali. Tako je u prvih 36 godina od 1820. do 1856. u toj službi promjenjeno čak devet liječnika, od kojih se samo jedan zadržao duže vrijeme. Vojna je komanda 1851. godine predložila povišenje plaće za fizike: na početku rada 500 forinti godišnje, nakon pet godina rada 600, a nakon 15 godina rada 800 forinti, a osim toga liječnik treba dobiti i stanarinu i ogrjev za zimu. Gradski je magistrat odgovorio da mu ta povišica teško pada, jer je broj stanovnika te godine bio 2462, s godišnjim prihodom od 10.542 forinte i 500 krajcara, a rashod je bio 11.077 forinti i 33 krajcara.
Prvi gradski fizik koji se spominje je dr. Venadi Goedini i to 1820. godine; njega je naslijedio dr.Sonenberg od 1824 do 1827. Od 1827 do 1832 je to bio dr.Johan Balog, a od 1832 do 1834 dr.Karlo Nieckerl a iza njega do 1836 dr.Johan Reinold. 1836 je pola godine kao fizik radio dr.Vasa Petrović iz Novog Sada a njega je zamijenio dr.Pavle Crndić. Godine 1939 u Brod dolazi dr.Gotfrid Anton Šulek a poslije njega Vilhelm Kugler, dr.Atzinger, dr.Franc Kostial. Dr.Kostial, rođen u Minhengrecu u Českoj, je bio vojni liječnik od 1850. do 1856. kada dolazi u Brod gdje je radio sve do 1882. Gradski magistrat ga je progalsio počasnim građaninom. Od 1882. do 1889 gradski fizik je bio dr.fran Gudrum Oriovčanin, rođen 1856 u Oriovcu a medicinu je završio 1882. u Beču. Njega je naslijedio na kratko dr.Jaroslav Blažek a od 1890 do 1893. dužnost graskog fizika obavljao je dr. Adolf Miller.
Od 1893. pa sve do iza Prvog svjetskog rata gradski fizik je bio dr.Dobroslav Brlić. Krajem srpnja 1836, prvi put se spominju pregovori oko zidanja nove gradske bolnice za civile, te o kupnji zemljišta za tu svrhu. Na tome je sve stalo. Sve do ukidanja Vojne krajine civili su se nastavili lječiti u Vojnoj bolnici. U kolovozu 1853. na sjednici Gradskog magistrata raspravljalo se o odluci 13. pješadijske regimente, da zbog nedostatka mjesta više ne mogu liječiti i primati civile, nego se traži da se oni smještaju drugdje, a ne u Vojnu bolnicu.
Pitanje liječenja civila u Vojnoj bolnici ponovno je bilo predmet sjednice Gradskog magistrata 1858. godine. Generalna komanda je ukinula rješenje o prijemu bolesnika u Vojnu bolnicu od 20.prosinca 1934. godine po cijeni od 12 krajcara dnevno, pa je magistrat ponudio 16 krajcara, a Generalna komanda je 14.travnja na to pristala...
Ukidanjem Vojne krajine 1873. godine morao se hitno rješavati problem gradske bolnice, jer nije više bilo mogućnosti za liječenje u Vojnoj bolnici. Privremeno je adaptirana za bolnicu privatna kuća na Trgu Svetog Trojstva (danas se tu nalazi Vatrogasni dom). U toj "Wachseleovoj bolnici" je dr.Kostial liječio bolesnike od 1873. do 1882.godine. Dr.Fran Gundrum Oriovčanin premješta bolnicu u stan ravnatelja kontumaca u Carinskoj ulici (današnja Vrazova).
Gradsko je poglavarstvo 1896. godine donijelo dvije važne odluke. Prva je bila ponovni premještaj Bolnice u Pivarsku ulicu (danas produžena ulica dr.Andrije Štampara) a druga je bila konačna odluka za gradnju nove bolnice. Izabran je odbor za gradnju bolnice u sastavu dr.Dobroslav Brlić, Jakov Kohn, Johan Baumajster i Vatroslav Brlić a bolnica je u proljece 1898. godine i završena. Nova gradska bolnica otvorena je 1.travnja 1898. godine, i od tada do danas ona je, uz stalan razvoj, smještena svojom glavninom na tom mjestu i danas.
Bolnica je dobila ime "Opća javna gradska bolnica Franje Josipa I" i otvorena je u jubilarnoj pedestoj godini vladanja cara Franje Josipa I. Prvi ravnatelj bolnice je bio dr.Dobroslav Brlić.
Prim.mr.sci. Ivica Balen, dr.med, Ravnatelj Opće bolnice,
100 godina Opće bolnice u Slavonskom Brodu, Sl.Brod, 1998.
UDK 61(497.5 Slavonski Brod)(091)
ISBN 953-97428-0-3
Online izdanje knjige: Internet postaja SB OnLine 1998.
Vebmaster Željko Klindžić
Ti su liječnici stizali do Zagreba, Rijeke, dalmatinskih gradova ili Osijeka, ali u ih u Brodu sve do oslobađanja od Turaka, odnosno do početka 18. stoljeća nije bilo. Do tada se liječenje i medicina svode na tradicionalno narodno iskustvo, liječenje travama i vracanjem... Kako je to izgledalo može se vidjeti iz uputa za liječenje malarije (jedne od najčešćih bolesti tog vremena) koje su vrijedile u slavonskim selima:
Liječenje se provodilo na nekoliko načina, kao na primjer: bolesnik se iznenadno polije hladnom vodom i prepadne, uzme se kopriva u dužini kao bolesnik i ostavi se u vreću da se sasani i osuši; grije se mast, čeljade se ugleđe, a mast pseto pojede; uzmu se tri zrna graha i bace u bunar; sjedne se na vreću pa se preko puta preveze; uzme se trava bijelog cvijeta na nepar, pa se popije u svetoj vodici; u deci rakije umiješa se paprika i popije; izvana na vratima naopako se napiše lijevom rukom; "Nema ga vude" ili "Nema je vude", prema tome je li bolesnik muško ili žensko.
Stručna medicina zapadnog svijeta prodire u ove krajeve nakon oslobođenja od Turaka i stvaranja Vojne krajine. Kasnije se u Vojnoj krajini organiziraju sve djelatnosti, a od 1728. i kasnije i djelatnosti saniteta. Najvažniji je zadatak bio presijecanje putova najopasnijim zaraznim bolestima onoga vremena (kuga, kolera, velike boginje i stočna kuga) od Turske prema Europi.
U 18.stoljeću raste uloga saniteta u Vojnoj krajini, osobito u vrijeme vladanja Marije Terezije. Zdravstveni je savjetnik carice bio Nizozemac Gerhard van Swieten, koji je proveo mnoge reforme, od onih na unapređivanju studija medicine u Beču, do unapredjivanja saniteta Vojnoj krajini. Sanitarne propise u Krajini je bilo lakše provoditi zbog stroge vojne discipline koja je u njoj vladala. U svim većim mjestima morale su se sagraditi i organizirati karantene (kontumaci), a cijelom dužinom granice organiziran je sanitarni kordon. Organizacija kordona je bila takova da nitko i ništa živo nije smjelo prijeći s turske na "carsku" stranu. Stalnu stražu davali su domaći ljudi po načelu "sedam stražara sedam dana o svom ruhu i kruhu". Ako bi životinje prelazile rijeku, pokušalo ih se plašenjem vratiti, no ako to ne bi uspjelo, bile su ubijene iz puške i kolcima odgurnute natrag u rijeku. Ljudi su stražarski provedeni do najbližeg kontumaca. Za sve prekršitelje sanitetskih propisa vrijedile su smrtne kazne, pa cak i za one koji bi znali za prekršaj a nisu ga na vrijeme prijavili.
Prva bolnica koja se u pismenim dokumentima spominje je Vojna bolnica u Tvđavi Brod 1809.godine, kada je komisija garnizona pregledala franjevački samostan radi privremenog smještaja Vojne bolnice u vrijeme velike poplave. Iz plana tvrđave od 1834. godine vidi se da je bolnica imala 25 prostorija u južnom krilu lijevog kavalira, zauzimajući prostor od četiri kazamata u prizemlju i na katu. Bolnica je imala svoju kupaonicu, praonicu i mrtvačnicu, a u njenom se sklopu nalazila i ljekarna.
Brod je bio malo mjesto, te je mogao držati samo jednog fizika-doktora medicine, no privatna je u zarada u Brodu očito bila mala, a ni plaća nije bila velika, pa je to razlog zašto su se fizici često mijenjali. Tako je u prvih 36 godina od 1820. do 1856. u toj službi promjenjeno čak devet liječnika, od kojih se samo jedan zadržao duže vrijeme. Vojna je komanda 1851. godine predložila povišenje plaće za fizike: na početku rada 500 forinti godišnje, nakon pet godina rada 600, a nakon 15 godina rada 800 forinti, a osim toga liječnik treba dobiti i stanarinu i ogrjev za zimu. Gradski je magistrat odgovorio da mu ta povišica teško pada, jer je broj stanovnika te godine bio 2462, s godišnjim prihodom od 10.542 forinte i 500 krajcara, a rashod je bio 11.077 forinti i 33 krajcara.
Prvi gradski fizik koji se spominje je dr. Venadi Goedini i to 1820. godine; njega je naslijedio dr.Sonenberg od 1824 do 1827. Od 1827 do 1832 je to bio dr.Johan Balog, a od 1832 do 1834 dr.Karlo Nieckerl a iza njega do 1836 dr.Johan Reinold. 1836 je pola godine kao fizik radio dr.Vasa Petrović iz Novog Sada a njega je zamijenio dr.Pavle Crndić. Godine 1939 u Brod dolazi dr.Gotfrid Anton Šulek a poslije njega Vilhelm Kugler, dr.Atzinger, dr.Franc Kostial. Dr.Kostial, rođen u Minhengrecu u Českoj, je bio vojni liječnik od 1850. do 1856. kada dolazi u Brod gdje je radio sve do 1882. Gradski magistrat ga je progalsio počasnim građaninom. Od 1882. do 1889 gradski fizik je bio dr.fran Gudrum Oriovčanin, rođen 1856 u Oriovcu a medicinu je završio 1882. u Beču. Njega je naslijedio na kratko dr.Jaroslav Blažek a od 1890 do 1893. dužnost graskog fizika obavljao je dr. Adolf Miller.
Od 1893. pa sve do iza Prvog svjetskog rata gradski fizik je bio dr.Dobroslav Brlić. Krajem srpnja 1836, prvi put se spominju pregovori oko zidanja nove gradske bolnice za civile, te o kupnji zemljišta za tu svrhu. Na tome je sve stalo. Sve do ukidanja Vojne krajine civili su se nastavili lječiti u Vojnoj bolnici. U kolovozu 1853. na sjednici Gradskog magistrata raspravljalo se o odluci 13. pješadijske regimente, da zbog nedostatka mjesta više ne mogu liječiti i primati civile, nego se traži da se oni smještaju drugdje, a ne u Vojnu bolnicu.
Pitanje liječenja civila u Vojnoj bolnici ponovno je bilo predmet sjednice Gradskog magistrata 1858. godine. Generalna komanda je ukinula rješenje o prijemu bolesnika u Vojnu bolnicu od 20.prosinca 1934. godine po cijeni od 12 krajcara dnevno, pa je magistrat ponudio 16 krajcara, a Generalna komanda je 14.travnja na to pristala...
Ukidanjem Vojne krajine 1873. godine morao se hitno rješavati problem gradske bolnice, jer nije više bilo mogućnosti za liječenje u Vojnoj bolnici. Privremeno je adaptirana za bolnicu privatna kuća na Trgu Svetog Trojstva (danas se tu nalazi Vatrogasni dom). U toj "Wachseleovoj bolnici" je dr.Kostial liječio bolesnike od 1873. do 1882.godine. Dr.Fran Gundrum Oriovčanin premješta bolnicu u stan ravnatelja kontumaca u Carinskoj ulici (današnja Vrazova).
Gradsko je poglavarstvo 1896. godine donijelo dvije važne odluke. Prva je bila ponovni premještaj Bolnice u Pivarsku ulicu (danas produžena ulica dr.Andrije Štampara) a druga je bila konačna odluka za gradnju nove bolnice. Izabran je odbor za gradnju bolnice u sastavu dr.Dobroslav Brlić, Jakov Kohn, Johan Baumajster i Vatroslav Brlić a bolnica je u proljece 1898. godine i završena. Nova gradska bolnica otvorena je 1.travnja 1898. godine, i od tada do danas ona je, uz stalan razvoj, smještena svojom glavninom na tom mjestu i danas.
Bolnica je dobila ime "Opća javna gradska bolnica Franje Josipa I" i otvorena je u jubilarnoj pedestoj godini vladanja cara Franje Josipa I. Prvi ravnatelj bolnice je bio dr.Dobroslav Brlić.
Prim.mr.sci. Ivica Balen, dr.med, Ravnatelj Opće bolnice,
100 godina Opće bolnice u Slavonskom Brodu, Sl.Brod, 1998.
UDK 61(497.5 Slavonski Brod)(091)
ISBN 953-97428-0-3
Online izdanje knjige: Internet postaja SB OnLine 1998.
Vebmaster Željko Klindžić
